Mislili su da mrzim muškarce, moguće da sam oduvek bila borac za neka ženska prava, ali daleko od toga da sam mrzela tu populaciju, niko ne ume ženi da izmami lepši osmeh nego muškarac koji joj iskazuje i uzvraća ljubav na svaki mogući način. U razmišljanju me je prekinula dugogodišnja prijateljica, rekavši da mi na čelu piše “Ljubav”.

“Predugo si bila sama, sada na tebi jasno isijava tvoje trenutno ljubavno stanje.”

Znaš kako, draga, ljubav mi je postala preko potrebna, onda se pojavio neko ko je shvatao moju šifrovanu i uplašenu verziju mene, neko ko mi je dao podstrek da na ovoj planeti ima još onih koji umeju i žele da vole.

na ovaj ili onaj nacin ljubav je uvek tu Ali tu piše “Ljubav”

Na ovaj ili onaj način, ljubav je uvek tu

Ljudi su puni negativnih priča, komentara, doživljaja, možda je samo potrebno da dopuste da ljubav zađe u njihov kutak, ne treba se toliko kriti.

Mislim da svuda na planeti treba da piše ljubav, dok se grade mostovi, dok se prave kolači, dok roditeljima kupuješ novine i hleb, dok drugarici nosiš štikle za sastanak sa njim, dok šetaš psa, dok voziš auto, biraš muziku, u svakom trenutku našeg uzdaha treba da udišemo ljubav.

Seti se nekog srećnog trenutka u životu, a da ljubav nije u to uključena? Ljubav je i kada uzmeš indeks sa položenim ispitom, veruj mi, studentu je to najveća moguća ljubav, odriču se izlazaka i seksa zarad te prolazne ocene i onda im indeks postaje ljubav.

Moguće da iz mene sada to isijava jer imam njega, muškarac ženi daje poseban sjaj, ali zašto ljudi spominju ljubav samo u kontekstu ljubavi između dve osobe?

A ljubav žene i cipela? Ili knjiga? I kafana je ogromna ljubav.

Potrebno je da ona piše, postoji i prolazi svuda oko nas, da bismo mi išli u korak sa njom i pokretali planetu.

Ljubav je sve ono što nas usrećuje i pokreće, parovi kad se ljube na ulici, baka i deka dok šetaju unuke, ljubav je odlazak kući, nakon velikog odsustva – samo je važno negovati je.

Svuda je oko nas, nekada je možda samo potrebna osoba koja će je do maksimuma izvući nakon toliko skrivanja. I osmeh je ljubav, dok se smejete sa dragom osobom, ili radite nešto što vas ispunjava.

Koji je vaš omiljeni deo ljubavi? Gajite li u sebi romantičnu dušu? Ljudi su godinama unazad ratovali zbog ljubavi, a možda im je to samo bio izgovor, svakako da se ljubav uvek spominjala i da je po mnogim gradskim kuloarima baš ona pravila zbrku. Gradovi ljubavi, knjige i priče zasnovane na njoj, životi puni nje i životi bez nje.

Napravite paralelu između jednog dana kada mislite da vas niko ne razume i ne voli i onog dana kada mislite da ste najvoljeniji na svetu. Sigurno će vam pomoći. Koliko od ljubavi očekujete, toliko i uzvraćajte i trudite se da je vidite uvek, na svakom ćošku, lepše je i lakše je.

Budite ljubavni i pokrećite se u tom stilu, jer svuda oko nas treba da piše “Ljubav”.


Nevena Martinović je student prava, večiti borac za pravdu, veliki sanjar i još veća svađalica. Sebi svaki dan obećava da od sutra ide na dijetu. Voli Novi Sad, njegove ulice i tamo ide kada beži od sveta. Gijom Muso joj razvija vijuge, rimsko pravo ubija maštu. “Trebalo bi uvek da živimo kao da ćemo sutra umreti. Nas u stvari ubija vreme za koje mislimo da imamo.” Elsa Triole

Comments