“Ko je imao sreće da se jutros probudi u Beogradu, može smatrati da je za danas dovoljno postigao u životu.” - ostavio nam je pomalo ironično u amanet još pre više decenija legendarni čika Duško. Ipak, imao je pravo, sreća je živeti pod nebom ove metropole, upijajući zadivljujuću energiju Beograda, njegova svetla, mirise i boje, i koračajući, trčkarajući ili skakutajući voljenim ulicama. U našoj mini anketi ispostavilo se da su omiljene ulice pronašle svoje mesto mahom na prelepom Vračaru, a vi nam pišite u kojoj se to ulici osećate kao pravi Beograđani.
Gračanička. Zato što je to ulica mog detinjstva, tamo gde sam svoja na svome, gde osećam Beograd kakav jeste. (Marija, 23)
Bulevar Dr Zorana Đinđića, lepo uređen bulevar, idealan za šetnju i pri tome nosi ime jednog izvanrednog čoveka. (Milan, 27 )
Njegoševa me uvek iznova oduševi, odiše mladalačkim duhom, ali i porodičnom atmosferom. Ulica smeha, lepote i ljubavi u kojoj se oseća urbana energija prave svetske metropole. (Mina, 24)
Zeleni venac – zato što je tu najočigledniji život naroda, mesto gde se prepliću tradicija i avangarda, gde je prisutna raznolikost ljudskih lica i karaktera, koje spaja sve društvene slojeve iz Beograda, ali i cele Srbije. (Marina, 44)
Kralja Petra zbog značajnog spoja sadašnjosti i prošlosti, urbanog i arhaičnog. Kaldrma, kafana “Znak Pitanja”, Fakultet primenjenih umetnosti i mnoštvo modernih kafića čini ovu ulicu posebno prijatnom i nostalgičnom. (Filip, 22)

Ulica Kralja Petra jedna je od najznačajnijih i najlepših u Beogradu
Topolska na Vračaru, ušuškana, puna zelenila i starih zgrada, odražava duh Vračara. (Violeta, 23)
Omiljena ulica u Beogradu mi je Krunska. Mirna i oivičena divnim kućama i drvoredom i vrlo prijatna za šetnju, često razgledam stara zdanja, a tu je i ambasada moje omiljene zemlje Španije i Teslin muzej. (Ivana, 25)
Definitivno Njegoševa na Vračaru. Živim u neposrednoj blizini i ta ulica je savršena, mirna je, prepuna kafića i restorana, nema mnogo gužve i prema mom mišljenju savršena za život. (Miloš, 23)
Krunska, jer je to ulica u kojoj sam prokleta da svaki put sretnem nekog bivšeg. (Jelena, 29)
Ulica Mihaila Šolohova, ulica u kojoj na jednom kraju živim ja, a na drugom moja ljubav. (Iva, 23)
Kralja Milana – samo srce Beograda. Vašarište i učilište, ulica koja se grana na sve druge predivne ulice mog grada. A i tu sam se zaljubila u njega, dok je jeo pečeno kestenje. (Sofija, 26)
Deligradska, jer je u njoj sve što mi treba i za šta me vežu lepe uspomene, od moje zgrade, preko starog DIF-a gde sam napravio prve košarkaške korake, pa do nezaobilazne jutarnje klope na početku ulice, u povratku iz grada. (Rade, 24)
Braće Jerković je ulica gde sam napravila prve korake, a više od dve decenije kasnije i dalje sigurno koračam njome, ulica u kojoj žive moji veliki prijatelji i pre svega moja velika ljubav. Zauvek ima posebno mesto u mom srcu. (Marija, 25)
Knez Mihailova, zato što je jedna od najlepših ulica i nosi ime po najvećem srpskom knezu. (Ilija, 24)
Svetogorska ulica, jer sam tu provela četiri najlepše godine svog života. Svakog dana sam je prelazila uzduž i popreko idući u srednju školu. Sada takođe često prolazim kroz nju kada se uputim u večernji izlazak. Za mene je Svetogorska ulica svakog dana Ulica otvorenog srca, a ne samo 1. januara. (Kristina, 21)
Krunska bez premca, ušuškana među neke od najvećih ulica Beograda, a oaza mira i pozitivne energije. Između ostalog, nostalgično me podseća na neke od najdivnijih trenutaka u životu. (Sanja, 23)
Izvori fotografija: znanje.org, msfandora.tumblr.com
Stefana Pavlović: “Jer ja sam za teatre sa mnogo srca i vatre, teatre smeha i suza, gde nikad ne vlada red, gde ima i svađe, i pesme, i vriske, i aplauza. I kraj se ne zna unapred!”







