Dobar dan, ja sam Dino i dolazim iz Osijeka. Pišem već mjesec dana za vaš i naš Wannabe Magazine. Sada je vrijeme da pričamo o nekim stvarima koje nemaju toliko veze sa modom, malo o svakodnevnim problemima koje nas sve muče, vjerujem. Sve u svemu nadam se da ćete uživati u mojim tekstovima. Vrijeme je da krenemo.

Crno-bijeli svijet.

Žalosno, jadno i tužno je naše stanovništvo.

Problem naše okoline je kako se u psihijatriji zove “komšijski sindrom” – znači, što će reći, komšija. Mi smo zemlja u kojoj još uvijek traje rat, gdje se puca i rađa velika mržnja prema neprijatelju (iako je rat bio prije 20 godina). Jednostavno smo kao tragični film sa zaleđenom radnjom. Žalimo se kako nam je teško, ljudi nemaju posao, djeca su gladna, ‘oćemo u Europu, gradimo autoceste, glumimo nedostižan snobizam. Apsolutno nitko ništa nije poduzeo, sve je ostalo na kafanskom traču i suzdrmavoj čajanki. Zato ljudi nemojte biti ograničeni krivim teorijama i ciljevima.

Za tebe je tvoja zemlja svetinja, glumiš odanost domovini, a žališ se kako ti nije dobro u njoj. Treba shvatit i pomiriti se da smo mi Balkan koji “nešto” pokušava. Zemlja gdje su najveći vjernici i najveći lopovi. Zemlja bez budućnosti. Zemlja koja je kao veliki zatvor. Showbiznis nam je na nivou, jedine osobe koje nam ispunjavaju svakodnevicu i kojima se divimo. Političari su glavne zvijezde i najveća konkurecija showbiz majstorimam i osobe koje se bogate na jedan šokantni način igrajući se sa tuđim životom. Da ne pričam o pravnim službenicima (smijeh i koprcanje nogicama). Policija i njeni službenici su uživljeni da snimaju neki kriminalni film i neopisivo im je zadovoljstvo kada uhvate onog tko iskazuje svoju umjetnost na starom zidu kuće. Naime hvataju djecu sa par grama canabisa, a ispred nosa im se švercaju ljudi i šleperi kod nas nelegalne robe. Opet nitko ništa ne poduzima, šutimo.

Ljudi, ako niste znali što je demokracija, krajnje je vrijeme da naučite taj pojam i poćnete ga koristit vrlo često. Ustanite se, izađite na ulice, nemojte više sljegati ramenima i šutit, u ovom slučaju šutnja nije zlato. Ako si drugačiji od drugih i ne misliš onako kako većina misli, odma si spreman za liječenje. Balkan smo koji još ne prihvaća gay populaciju koju smatramo izvanzemaljcima. Balkanskom mačo muškarcu je nepojmljivo da živi u istoj sredini sa nekom homoseksualnom osobom, plaše se da ih neće netko kresnuti. Psihijatrijski je dokazano da svaka fobija i potreba za deklaracijom znači da postoji neka sumnja. Ako su Vas natjerali ovi iz Europe da ih podržite, pa budite. Lakše ja baciti kamen i vračati se u 17. i 18. vijek, spaljivati na sred ulice, ali to nas ne vodi u Europu, nego nas zadržava da ostanemo još uvijek na  primitivnom Balkanu.

Sredina smo gdje dijete ne završi fakultet je glup i malouman, kod nas se sve MORA, ništa ne radimo kako mi želimo i ono što mi želimo. Ljudi rade poslove samo da rade, nigdje nema ljubavi i odanosti prema tome što rade. Čast izuzetcima. Balavci od 18 godina su derišta koji još nisu sazreli i koje ne treba slušati i obračati veliku pažnju na njih. Dajte ljudi koji ulazite lagano u penzije shvatite da ti balavci trebaju izgraditi budućnost u ovoj zemlji i da sve ostaje na njima. Vi ste imali svoju priliku, niste ništa poduzeli, sad pustite malo druge da možda poprave štetu iza vas.

Što reći osim da je možda kasno za sve, primitivizam je duboko pustio korijenje. Who knows?


Dino Kalember je ponosni vlasnik modne kolumne i bloga DinoBoy, budući stilista ili urednik modnog časopisa. Moda nije sve što se nosi, to je njegov život.

Editors choice