Beograd vs Zagreb: Kako osvajaju domaći

Beograd vs Zagreb: Kako osvajaju domaći

Dragi čitatelji, nakon što ste s nama poslušali klupske hitove Beograda i Zagreba, opustošili vodeće šoping centre i otkrili neke čari noćnog života ovih dviju metropola, vrijeme je da se pred vruću beogradsku i zagrebačku jesen poigramo vašim srcima, potpalimo vatricu i pošaljemo dobre vibracije. Bilo da ste single ili u paru, pa ste odlučili posjetiti Beograd ili Zagreb, vjerujem  da će vam nekakva mapa ili vodič svakako biti pri ruci dok se snalazite prostranstvima istih. Međutim, i Beograd i Zagreb namamit će vas da možda baš tamo ostavite i svoje srce, pokoju simpatiju, ili ponesete uspomenu na strastvenu neprospavanu noć. Kakve su djevojke, kako lome srca lokalni zavodnici, tko će vam prići i vreba li opasnost od opasnog zaljubljivanja, pokušajte saznati kroz naš mali vodič, koji sigurno ne možete nabaviti u gradskim knjižarama.

Clipboard013 1024x567 Beograd vs Zagreb: Kako osvajaju domaći

Beograd: Ako ste žensko i došli ste u Beograd da omastite brk sa nekim stanovnikom glavnog nam grada, moraću odmah da vas razočaram. Po beogradskim kuloarima kruži urbana legenda kako je nekad bilo popularno da muškarci prilaze devojkama i još da se trude oko njih. Da li možete to da zamislite? Muvali su ih, šetali sa njima i one nisu bile u obavezi da im samo zbog toga uskaču u krevet već prve večeri nakon upoznavanja. Štaviše, nisu imale nikakvu obavezu. Sada se praktično kao društvena norma prihvata da jedno piće koje je platio dotičnom gospodinu daje za pravo da vas tretira kao lutku na naduvavanje. A još je tužnije što dosta devojaka pristaje na to. Ja pokušavam da sklopim sliku u glavi kako je to izgledalo kada su momci prilazili devojakama,  na osnovu izbledelog sećanja o poslednjem prilasku i na osnovu isečaka razgovora sa prijateljicama. Slabo mi nešto ide. Ovde je slična situacija kao i u Zagrebu, devojke su preuzele stvar u svoje ruke (bukvalno) i okuražile se da preduzumu prvi korak. Nemojte me pogrešno razumeti, nemam ja ništa protiv da dame prilaze, ako im pričinjava zadovoljstvo da pored sebe imaju muškarca koji ih gleda celo veče, a nije se usudio da im priđe. Možda sam ja samo zastarela babetina, šta ću? Dakle, momci su nam se razmazili i nemaju više potrebu da smišljaju načine kako da priđu nekoj devojci, kada će ona sama to uraditi, samo treba da sačekaju da se popije nekoliko tura koktela, i da padne neka pesma “kao so na ranu“, neka sevdalinka da ih rastuži i probudi želju da budu sa nekim te večeri. Kažem, večeri, jer se uglavnom na tome i završi. Jer, imam utisak da, koliko god muškarci kukali kako vole da im devojke prilaze, oni i nisu baš zadovoljni ulovom na kraju, te sve ostaje na jednovečernjoj “kiss avanturi“. Nekako, nisu to te devojke koje bi oni izabrali, već su one to uradile za njih. Ali i da vas vidi u klubu, i da se gledate netremice cele večeri, pre ćete dočekati da Srbija uđe u Evropsku uniju nego da vam on priđe. Pokupite svoje pinkle i pravac za njegov sto. Ma, priđite celom njegovom društvu, možete i piće da im platite, ma i taksi do kuće. Nek se vidi ko je muško!

Postavlja se pitanje na kojim to mestima možete da ih sretnete. Pa u klubovima, naravno, kafanama, kafićima, kućnim žurkama. Samo imajte u vidu da na različita mesta izlazi potpuno različit profil ljudi. Na primer, u kafićima na Obilićevom vencu, popularnom mestu za pokazivanje svog imetka u vidu lažnih LV torbi, haljinica i štiklica, te automobila parkiranog u ulaz kafića, kako bi svi videli čime se raspolaže, možete videti po nekoliko ljudi koji sede za stolom, ćute kao da im je odsečen jezik i zveraju okolo – ne bi li videli ko je sve tu i šta je ko obukao, a ako mogu – i koji se koktel pije (ne koštaju svi isto, pobogu!). Tu će vam prići stariji čikica, školski prijatelj vašeg ćaleta, ali ne da bi vas pozdravio i upitao za očevo zdravlje, već da bi vas provozao novim džipom. Ko voli, nek izvoli! Ili eventualno neki Crnogorac, pošto iz nekog razloga obožavaju Obilićev venac. Aplauz za njih, jer su oni još uvek jedni od retkih momaka koji zaista prilaze devojkama. Valjda razmišljaju “đe će cura njima prilazit’?“ Ako ste student, ne bi bilo loše da skoknete do Studentskog grada, ili nekog drugog studentskog doma. Tu je nešto opuštenija atmosfera, pa je veća verovatnoća za upoznavanje nekog mladog i koliko-toliko ambicioznog. Kada se svetla pogase, niko nije siguran šta se tamo tačno dešava, ljudi se izmešaju po sobama, kao na ekskurziji u drugoj srednje. Žurke su uglavnom dobre (70 ljudi na dva kvadratna metra), svi su raspoloženi, samo se slabo ko sutradan seća ičega od prethodne večeri.

Dešava se da posle tih žurki nikne veliki broj kombinacija, koje će imati kraći ili duži životni vek. Kres-kombinacije su u Beogradu postale vrlo popularan vid muško-ženskih odnosa, slično kao i u Zagrebu. Valjda su žene, shvativši da im niko neće proveravati nevinost pomoću čaršava nakon udaje, odlučile da žive život poput svojih omiljenih junakinja iz serija. Niko nema ništa protiv toga, samo se plašim da se mnoge žene upuštaju u to zato što veruju da na taj način postaju urbane cice, samopouzdane mačke i slično. A posle dve nedelje prekrše prvo pravilo kres-kombinacije koje glasi: ne zaljubljuj se u dotičnog/dotičnu. I to traje dok on ili ona ne počnu da poput inspektora ispituju svoju kombinaciju šta je jela za ručak, sa kim je gledala utakmicu, koja pitanja su joj došla na ispitu. To se ne radi. Jednom u milion slučajeva dešava se da se kombinacija pretvori u vezu, dakle – vodite računa u šta se upuštate. I iako se trudimo da prihvatimo moderna shvatanja i budemo otvoreni za sve što dolazi sa zapada, verujem da većina ljudi potajno vidi žene koje se upuštaju u kombinacije kao “lake“. Muškarci, naravno, to nisu, nego im to može samo još više podići rejting u društvu. Nemojte ni jednog trenutka zaboraviti da se nalazite na Balkanu, te da zbog toga postoje takvi dvostruku standardi.

Možda zbog toga što one moraju same da se brinu oko svog ulova, većina devojaka u Beogradu je tokom celog dana sređena kao za dodelu Oskara. Pored toga što naše devojke važe za prelepe, pomislite samo šta možete da očekujete kada se srede za izlazak. Doduše, nekad umeju da budu preterano sređene preko dana (“panda oči“ i zmijska haljinica ipak nisu za popodnevnu kafu u bašti pored dečje igraonice). Čini mi se da nije takva situacija u Zagebu, mada možda grešim. Verujem da je “sređenost“ ljudi na ulicama obrnuto proporcionalna ekonomskom razvitku zemlje. Valjda ljudi pokušavaju sebi da zamažu oči da žive u perspektivnom društvu, pomoću kineskih umetaka i lažnih dizajnerskih komada. Interesantno je da su poslednjih godina i muškarci itekako počeli da vode računa o svom izgledu. Sad je na ceni provođenje bar pola dana u teretani, solarijum, čak i depilacija za muškarce. A na nauljenim grudima, ispod raskopčane roze košulje, ponosno visi brojanica od perli. Verujem da je to ipak previše. Jedno je voditi računa o svom izgledu i negovati se u određenim granicama, ali otimanje mog pudera, kao i potkradanje moje kreme za samopotamnjivanje, ipak mi je preterano. Da li sam vam već rekla da imam malo zastarela shvatanja? Bolje mi dajte jednog Balkanaca (mada se postavlja pitanje šta se pod tim podrazumeva), nego nekog uštogljenog fićfirića koji će me ispaliti za izlazak jer je zakazao otpušavanje pora na licu. Ovo donekle više važi za mlađe generacije. Muškarci izgledaju kao da su isklesani iz kamena, a devojke starije oko 10 godina nego što zaista jesu. Sa godinama valjda dolazi do uravnoteženja i izgradnje stila. Mada i stariji i mlađi važe za lepe i poželjne, da se ne lažemo.

Dakle, ako dođete u Beograd, slobodno priđite devojakama, dočekaće vas “kao ozeb’o sunce“. Pazite ako se upuštate u kombinacije sa nekim, nekako imam utisak da se to pretvori u svojevrsnu sagu sa milion nastavaka “kako ga/je naterati da budemo u vezi“. Na muvanje zaboravite, ono traje pola milisekunde, koliko vam je potrebno da ocenite da li je neko podoban za kombinaciju ili ne. I sredite se, naravno, jer je ovde to normalno i očekivano. I to je to. Ako tražite fensi partnera – pravac Obilićev venac ili “Silikonska dolina“, prošetajte centrom ili se, u potrazi za nešto opuštenijim partnerom, uputite u Studentski grad, na neku privatnu žurku ili sedeljku.

Zagreb: “Priđi mi, priđi, nisi više klinka, neka svi gledaju, ma baš te briga… ” – žalosno ali istinito, stihovi ovog lošeg polubosanskog narodnjaka prva su mi asocijacija na ulete i načine prilaženja u zagrebačkim klubovima. Zašto? Dok trešti pjesma iz zvučnika, prizor oko vas izgleda ovako: dvadesetak frajera stoji nalakćeno na šank i ispija alkoholne supstance, a more žena oblivenih znojem skače, urla, neke samo što i ne zaplaču. Pjesma ih točno u srce dirne, a da ne govorim koliko ih okuraži. Nisu više klinke, poprave sjajilo na usnicama i na 1-2-3 kreće akcija! Dragi moji, žene prilaze u Zagrebu. Uleti su svakakvi; od toga da traže brojeve mobitela, odnosno Facebook profile za “prijateljice”, do ženske varijacije na klasični muški ulet “Što piješ?”. Vole one počastiti objekt svoje požude. Frajeri se ne bune, a kako i bi kad dobiju besplatnu cugu. U zadnje vrijeme, valjda poneseno vrućinama, popularno je drpanje u gužvi. Znate ono, ona je njega uhvatila za njegovog mališana sasvim slučajno, omakla joj se ruka. Pretpostavljam da je to zato da odmah vide s čime imaju potencijalnog posla. Kako primjećujem, muški rod se nešto plaši prilaženja po klubovima. S obzirom na to da su ipak i dalje mrvicu mudriji od nas napaćenica, shvatili su da tako ne mogu naći curu svoga života. Muškarci prilaze isključivo kada traže seks za jednu, dvije ili tri noći, i to onoj koja im je dala svojevrsni “mig” da je njeno tijelo slobodno kao tramvajsko mjesto. Ako im cura da link ka svom Facebook profilu, znači da i nije baš zainteresirana, jer isti request vrlo lako može ignorirati. Ako se odluči dati broj mobitela, tu je, kako mi kaže prijatelj, vrlo moguć seks, jer će u protivnom morati mijenjati broj telefona.

Eh, sada zaboravite svu ovu priču, jer je ona najčešća kada su u pitanju noćni izlasci prepuni pijanih purgera. Za neupućene, purger je domaći zagrebački dečko, obično pripadnik zlatne zagrebačke mladeži, koji otkida na narodnjake i zgodne cure u svome automobilu. Domaće cure sjajan su izvor informacija; one točno znaju gdje, s kim i kada se kreću najpopularniji i najbogatiji zagrebački soleri. Prepoznat ćete ih tako što, ako par puta posjetite isti klub, one će tamo imati svoje mjesto; a ako ih slučajno nema u tom trenutku, pratite obris pozadine na separeima. Kako je Zagreb utočište studenata iz cijele Hrvatske, željnih nekog vida interakcije sa suprotnim spolom, tako je priča malo drukčija kada su u pitanju Dalmatinci u Zagrebu. Galebi s mora. Rekla bih da vam preporučam isprobavanje jednog, ali samo i isključivo ako imate konjske živce. Vrlo ćete ih lako zamijetiti vani, obično je to najviši, najtamniji i možda čak i najljepši dio muške populacije u zagrebačkim klubovima. Ako ni to ne pomaže, stanite mu dovoljno blizu da čujete samo jednu rečenicu u kojoj je minimalno tri puta izgovorio popularni dalmatinski glas “ae”. Dalmatinci su prepredeni igrači, izučeni od malih nogu na lov i ribolov, a šansa da vam priđe jedan takav proporcionalno raste sa faktorom “ono nešto”, koji djevojka posjeduje ili ne posjeduje. Najčešće su ili u velikom društvu opuštenih zgođušnih faca, ili u paru sa osobnim wingman-om. Dalmatinac će prići malo samozatajnijoj curi, i to će poprilično profinjeno napraviti, ili čak na najobičniji mogući način. Jednostavno, radi se o šarmu koji iz njega isijava i dok pruža ruku i predstavlja se. Dalmatinke pak, dragi muškarci – nećemo trošiti puno riječi na njih, samo vas nekoliko klikova dijeli od YouTube-a i hita “Dalmatinka”. Jako zgodne, samouvjerene, pomalo drske, opjevane u stihu “Zanima te kako ljubi Dalmatinka? Biži ća jer nećeš znati nikad, znači nikad!”, poprilično opuštene i ponesene atmosferom, zanimljiv su izazov.

Malo istočnije, moji Slavonci, eh, oni su pravi! Nije što su moji, ali oni i dalje čvrsto vjeruju kako ženi muškarac mora prvi prići. Obično ispadnu smiješni, ali ne možete ostati imuni kad primjetite koliko je pripremao taj ulet. Slavonac neće dozvoliti da mu djevojka plaća piće ili da ode kući bez njegove pratnje. Ako vam nije prišao, to je isključivo zato što se boji. Opustite se malo i nabacite osmijeh, porast će koji centimetar. Zamislite ga kao plišanog medu željnog dodira.

Što je sa danom, kada se svjetla u klubu upale? Popularno je mjesto za upoznavanje Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. Moj prvi susret s istom izgledao je tako što sam jedva ušla u lift od težine knjiga i u istome ugledala tri prezgodna frajera kako pod rukom nose dnevne sportske novine. Mirisali su savršeno, a ja zaslijepljena mirisom “Pacco Rabanne One Million”  ostadoh potpuno zbunjena. Onda su mi objasnili stariji i iskusniji posjetitelji NSB-a kako se ovdje dolazi ne samo zbog učenja, već i zbog pronalaska partnera. Treći kat popularno je šetalište djevojaka odjevenih kao za modnu pistu i našminkanih kao Lady Gaga u nekom od svojih spotova. Uleti vam se sastoje od papirića s porukom na mjestu na kojem “učiš”, upoznajete se na vrhu zgrade u kafiću, a ostalo ovisi o tome koliko vam je bitan ispit koji polažete. Po kuloarima kruže priče kako je drugi kat mjesto za brzu ševu, a na noćnom učenju što se dogodi – ostaje na noćnom učenju. NSB može primiti više od 500 studenata, pa vi vidite! Naravno, ne morate biti student da bi pristupili istoj. Možda ste ljubitelj tajnih pogleda između prelistavanja Kunderinih romana, a do iskaznice možete vrlo lako doći, s obzirom na to da su i zaštitari svjesni što se događa iza njihovih leđa. Javni prijevoz također je svojevrsna prostitucija. Što netko želi od vas, postaje jasno čim se krene glupirati ili pojača glas na 1000 decibela da čujete što priča, pa tad izleti za vama iz tramvaja i kreće u akciju. Uleti u javnom prijevozu samo su za najhrabrije. Nikako ne smijem zaboraviti lokalne gradske manijake koji prilaze po trgovima, ulicama, klubovima. Šteta bi bila da zaboravim pedesetogodišnjeg lažnog fotografa koji mi je na Jelačićevom trgu ponudio cjelodnevno slikanje po Gornjem gradu, s obzirom na to da sam za njega izgledala kao Francuskinja kakvu rijetko viđa na svom bicikliću. Prednost prilaženju po danjem svjetlu daju oni frajeri kojima je zlo od  ”upravo sam došla sa seta Seksa i grada” cura. Po danu je šminka na djevojkama ipak manje napadna, ne nabadaju u dvanaesticama, pa se za ovo odlučuju najhrabriji, najsamopouzdaniji frajeri koji traže malo povučeniju, konzervativniju i jednostavniju djevojku.

Prilaženje putem socijalnih mreža rezervirano je za one nebitne dječake koje poznajete duže vrijeme, a oni redovno prate svaki vaš korak i kreću u ležerni chat.

Savjet za sve djevojke željne starijih gradskih poduzetnika: prijepodnevna špica i najskuplji kafići pored Pravnog fakulteta. Bingo! Kako završavaju uleti i prilasci? Ovisno o tipu istoga, najčešće kres-kombinacijom, koja je, opće poznato, prepopularan oblik muško-ženskih odnosa. Kažu dečki da vrlo lako primjete s kojom mogu ostvariti takav kontakt, te su obično svjesni da će se, iako je u milisekundi pristala otići s vama u stan, kad-tad morati riješiti dotične, jer će se pojaviti emocije s njene strane, što njih u ovom slučaju svakako ne zanima. Kres-kombinacije nikada ne postaju veze, do veza u hrvatskoj metropoli dolazi sasvim slučajno. Ovaj zaključak izvela sam promatranjem, kako svog velikog društva, tako i ekipica sa strane. U vezi najčešće završe dugogodišnji prijatelji ili vječiti samci koji su doživjeli čarobni svemirski neočekivani trenutak. Faktor društvene popularnosti i kruga ljudi u kojima se krećete umnogome ovisi o fakultetu koji pohađate, poslu koji radite ili ne radite. Društvenjaci su prvi među onima “svatko sa svakime”, čisto zato što im je ili dosadno ili su preumorni od polaganja mukotrpnih ispita. Naravno, u pauzi istih, nije loše odmoriti oči u noćnom izlasku gledajući zaista prekrasne djevojke. Malo po malo, slično (gotovo identično) formuliran “dress code” izlazi iz mode i djevojke “drugačije od drugih” izbijaju u krupni plan. Summa summarum, bitno je biti opušten i otvoren, sve u granicama ukusnog, dozvoljenog i moralnog.

Nikako se nemojte bojati, prići će vam u Zagrebu, bit će svega; od “Gdje ste mačke, stigao Whiskas!” do “Zašto me gledaš?”. Bit će pokušaja, pogrešaka, promašaja, ali bit će nezaboravno! U svakom slučaju, zaokružite na mapi Zagreba crvenim “Saloon”, NSB, Jarun, Jelačićev trg, Pravni fakultet i šetalište ispred Ekonomskog fakulteta. Neće vam odmoći. Glavno je pravilo da pravila, nažalost, više – nema.


Holi Golajtli je nepopravljivi optimista sa namerom da svoje snove i ciljeve uvek sprovede u realnost. Iako je kao životni poziv odabrala da bude psiholog, ne, ne može biti vaš lični psihoterapeut. Netalentovana za sport, ali sa talentom da celu noć igra u potpeticama od 10 cm. Voli pivo sa borovnicom, Kosančićev venac, miris lipe u proleće, klizanje, crne haljine, kafanu, džentlmene, šiš u tri ujutru, karaoke, češkanje, tursku kafu bez šećera, knjige i da stalno nešto menja.

Andrea Kljajić je studentica prava, provincijalka pod svjetlima velegrada, kozmopolit otvorenog srca i uma, serijski monogamna ovisnica o ljubavi, zaljubljenik u poeziju Miroslava Antića, gracioznost Audrey Hepburn i filozofiju Jean Paul Sartre-a. Ona je vječiti sanjar inspiriran pisanom riječi i ostarit će u kutiji modnih časopisa, knjiga, CD-a i cipela.