Sa životinjama može da se razgovara, to zna svako ko je ikada gajio, negovao i voleo bilo koju životinju. Psi, mačke, papagaji, oni pokazuju tako očiglednu inteligenciju i privrženost, toliko su komunikativni, da je najprirodnije na svetu obratiti im se i razgovarati sa njima. Neki papagaji su sposobni da vam uzvrate rečima – i to adekvatnim – a psi i mačke takođe verbalizuju komunikaciju, osim što je njihov govor tela krajnje rečit. Tvoj kućni ljubimac ima mnogo načina da ti saopšti kako se oseća i šta mu treba, a često je uz tebe baš onda kad se osećaš loše i nije ti ni do čega, kao da te pita kako može da pomogne, tačnije, kao da ti nudi utehu, jer zna da je to ono jedino što ti treba i što on može da ti pruži.

Psi i mačke ne razmišljaju, ali uviđaju, shvataju, uče i osećaju. Za gotovo ravnopravnu komunikaciju, ništa im više i nije potrebno. Osim što su jedinstvene po tome što predu, mačke ispuštaju mnogo različitih zvukova, upitnih, brižnih, upozoravajućih, razigranih. Mačka će tražiti tvoju pomoć i intervenciju tako da ćeš je odmah razumeti – odvešće te do mesta gde joj se zaglavilo mače, a ona ne može da ga izvuče (jer nema ruke), žaliće ti se kad je nešto boli i dozvoliće ti da je pregledaš i da joj pomogneš…

paul 369632 unsplash 1 Da li si ludača koja razgovara sa kućnim ljubimcem?

 

To isto rade i psi, oni su zapravo poznati po tome što upozoravaju svoje vlasnike i traže pomoć za druge pse (i ljude) i vlasnici kućnih ljubimaca nikada nisu u dilemi, odnosno, uvek reaguju na ton kojim im se obraćaju njihovi ljubimci. I pri tom sa njima razgovaraju, pitaju ih „šta je bilo“ „šta to hoćeš da mi kažeš“ „hajde pokaži mi, gde“ i ta komunikacija se odvija dok životinja ne prenese svoju poruku u potpunosti i dok se akcija ne završi.

Comments