Partnerska prisnost nije u svakom trenutku prijateljska, već onda kad treba partneru da pružimo podršku, ili da ga ne miniramo dok pokušava da odluči šta je najbolje za njega i da shvati da to istovremeno nije najbolje za nas. Partnersko prijateljstvo zahteva mudrost prihvatanja, ćutanja i dozvoljavanja, dok prijateljsko prijateljstvo dozvoljava svakakva lupetanja, verbalizaciju ishitrenih zaključaka, menjane mišljenja svakih pola sata i uopšte, svu onu nestabilnost koju možemo da ispoljimo samo pred najboljom drugaricom, jer ona zna da nismo lude. A i ako jesmo, to je na onaj ženski način, na koji sve mi povremeno odlepljujemo. Ona to razume.

Ako partneru serviramo svoju privremenu neuračunljivost, koja je zapravo samo reakcija na naše unutrašnje turbulencije, na pokušaj da izbacimo naboj, shvatimo šta se dešava, zaštitimo se od povrede i učinimo nešto, on će se malo uplašiti i distancirati. Jer neće razumeti.

To ne znači da pred partnerom treba da se pravimo da smo normalne, pa da onda trčimo kod prijateljice da se raspadnemo, nego da ne treba da očekujemo da će nam on biti podrška dok smo lude. Možda će naučiti vremenom, pa čak i ako ne shvata, moći će da vas pusti na miru i da poučen iskustvom, sačeka da nalet nestabilnosti prođe.

Vaš partner – vaš prijatelj ali ne i drugarica1 Tvoj dečko nikada neće biti ono što ti je drugarica

Izvor fotografija: thefashionisto.com, www.thisisglamorous.com

Aleksina Đorđević

Comments