Kad odrastemo uglavnom razmaženi i zaštićeni, teško nam je da se odreknemo navika da neko drugi nešto čini za nas, jer smo stidljivi, neprijatno nam je, plašimo se, mrzi nas. Čim se udaljimo od roditelja, prikopčamo se za neke partnere i prijatelje i tražimo i očekujemo da nam olakšavaju život. Da nas teše, prave nam društvo, skuvaju nam supicu kad smo bolesni, preuzmu naš život i naše odgovornosti, jer smo preopterećeni, umorni i beži nam se. Ok, treba imati odstupnicu i podršku za hitne slučajeve. Ali regularnu svakodnevicu treba da odradimo sami.

Posredovanje

Nekad je mama zvala mame naših drugarica da proveri šta imamo za domaći, ako mi nismo mogle da se setimo. Zatim je drugarica pitala našeg dečka da li nam je on u stvari dečko, a kasnije je dečko zvao rezervacije, ili nam je zakazivao poslovne razgovore i sastavljao CV. Dobro, lepo je to od svih njih, oni su svi želeli da nama bude dobro. Ali posredovanje u bilo kojoj oblasti života, treba da prestane da nam bude potrebno. Zato što je potrebno da naučimo da se oslanjamo sami na sebe, jer tako stičemo iskustvo, samostalnost i samopouzdanje. Postajemo osoba na koju neko drugi može da računa – dok se ne osamostali.

5 detinjastih stvari koje ti više nisu potrebne1 5 detinjastih stvari koje ti više nisu potrebne
Comments