Pojavila se na Facebook-u grupa ljudi koja zahteva da se Coca Cola piše ćirilicom. Iako podržavam entuzijazam, ovakve grupe su za eutanaziju. Očuvanje jezika se ne postiže tako što će neko da unakazi tuđi jezik, ili u ovom slučaju da “prevede“ naziv kompanije/proizvoda. Naravno, ova grupa je samo posledica potpuno pogrešnog odnosa prema maternjem jeziku.

coca cola cans range bejing2008 Hipster je urbano objasnio

Coca Cola limenke širom sveta

Probajte da tokom nečijeg monologa izbrojite koliko puta je izrekao reč koja niti ima veze sa srpskim, niti je u duhu našeg jezika, niti postoji u rečnicima. Naravno da svaka generacija ima neki svoj rečnik, ali kada čujete sve ove poslovne ljude koje nazivamo binzismenima, kako o ozbiljnim temama govore u slengu – vreme je da se stavi prst na čelo. Ne poznajem mnogo biznismena, pa ne mogu njima da ispiram već isprane mozgove, te molim one koji ih poznaju da im proslede ili prepričaju ove moje pisanije.

Već neko vreme se zlostavljaju naši mozgovi rečju “urban”. Šta znači to “urbani ivent“, “urbani lik”? Ko je uopšte došao na ideju da će zvučati pametnije ako se frlja rečima koje je čuo na Dnevniku (ovde mislim na urbanizaciju kao stručan termin)? Sedim na kafi sa nekoliko drugarica i dok one ćaskaju, ja brojim. Kad je prešlo deset puta za deset minuta, izjavila sam kako se osećam ruralno. Ne zato što sam htela da pametujem, već zato što mi se smučilo. Urbanizam i renesansa. I naravno, hipsteri. Koji procenat ljudi ume da da definiciju hipstera? Sećam se zašto su se dizelaši tako nazivali, jasno mi je i ko su bili padavičari, ali hipsteraj mi je nepoznat pojam. Pardon, neobjašnjiv. To je neka uvreda. Kao ili si urban ili si hipster. Čisto informacije radi, sama reč hipster je vezana za četrdesete i popularizaciju džeza, odnosno njegovih izvođača.

Ipak, moja omiljena savremena poštapalica jeste: “Objasnio je.” – Kako je bilo na koncertu? – Objasnio je. Šta, kome, kako? Je l’ to neka zamena za kul? Taman su nam se uši navikle na to čuvemo “cool”, sada nam uši krvare od objašnjavanja. “Hipsteri su na urbanom iventu objasnili” u prevodu znači da su džez izvođači na nekom gradskom dešavanju dobro svirali. Pa, dajte ljudi, je l’ toliko teško sastaviti rečenicu sačinjenu od opšteprihvaćenih reči? Dovoljno je što za neke pojmove zaista moramo da se poslužimo stranim izrazima, ne moramo da otežavamo dodatno život srpskog jezika.

Opet ima fora sa tim Facebook-om, a i sa Twitter-om i ostalim društvenim mrežama, forumima i slično. Pitaju me ljudi zašto mi je većina statusa na engleskom; zašto se pravim Englez. Od kada je to nešto loše? Bitno je znati šta pišeš, bitno je napisati pravilno, a da li ću ja da pišem na španskom ili italijanskom, to je ipak moja stvar. Sve dok ne unakažavam ni maternji, ni strani jezik, smatram da je sve ostalo stvar izbora. A samo unakažavanje se dešava kada ljudi posrbe izraze, pa rečenica liči na meksičku seriju.

Zgrozila sam se kada sam prvi put videla reč “aksesoar” u domaćem časopisu, mada je sada često koristim. Modni izrazi su takvi, i ljudi jednostavno lako prihvate strane reči. Mada, i dalje tvrdim da je “modni dodatak“ daleko pametniji izbor od “aksesora”. Ali, šta je, tu je. Ja sam samo bedno piskaralo.

Prevođenje filmova i knjiga me fascinira još od kad sam bila klinka. Pronaći strani film, ukoliko ne znate ko su glumci ili ko je režiser, sa ovim domaćim prevodima je nemoguća misija. Tako da, apelujem na ljude iz distributerskih kuća da kao obaveznu literaturu uvedu rečnike. I nije Džad Lou, nego Džud, niti je film “Nothing Hill“ zapravo “Ja u ljubav verujem“. Kao kad bi neki pametan stranac preveo Dorćol kao “Love Is Blind“. Ko razume shvatiće. Naravno, moram da napomenem da ne pišem za magazin Vanabi, ma koliko puta me ubeđivali da je baš tako.

Poenta ovog malog izlaganja jeste da ćemo sačuvati svoj jezik samo ako sačuvamo i tuđe. Kada već koristimo strane reči, dajte da ih koristimo pravilno. Tako da koka kola, pa još na ćirilici, nije nikakvo rešenje. Bolje bi nam bilo da se zapitamo odakle mojoj omiljenoj Jafi dva f u nazivu. Iako je ceo svet usvojio R.I.P. kao elektronski vid izjave saučešća, P.U.M. deluje poprilično smešno, pogotovu ako se izostavi U. Jedino čemu smo verni su psovke, koje jesu u duhu našeg jezika, a svi znamo šta znači idi u p.m.

I za kraj, čitajte knjige, ljudi, manite se samoprozvanih javnih ličnosti koje ne znaju ni da srpski jezik ima padeže. Niti mislim da sve znam, niti želim sve da znam, ali ako radimo zajedno na nečemu, olakšaćemo posao. I razumećemo se.


Milica Jarić je na papiru diplomirani ekonomista, a u stvarnosti zaljubljenik u modu, filmove Vudi Alena i poeziju Majakovskog. Ponaša se u skladu sa svojim godinama samo kada je neophodno, obožava svog psa, crnu kafu, najviše para troši na haljine, a kada bi mogla, obojila bi ceo svet u nijanse plave. “A girl should be two things: classy and fabulous.” (Coco Chanel)

Comments