Uzalud se branim od novina i TV-a, loše vesti se šire putem tam-tama, i svih mi bubnjeva Darkvuda, ne mogu više da čujem ni jednu.
Nije istina da je svima loše, iako je istina da se svima dešavaju loše stvari i prolaze kroz loše periode. Ali nekako mi izgleda da u ovom trenutku društvene stvarnosti, u kojoj loše generalno preovlađuje, ljudi oklevaju da se pohvale, da podele radost, da saopšte lepe vesti. Kao da se boje da će svojom radošću uvrediti sve one druge sjebane koji stalno kukaju i da će oni možda svojom zavišću i lošom energijom uprljati, obezvrediti i zatrovati njihovu radost.
Što je sasvim moguće.
Dozvoljeno vam je da širite pozitivu, da se smejete, zajebavate i svima podižete raspoloženje, ako to radite uprkos svojoj sjebanosti.
Morate da se legitimišete, da izložite svoju nevolju i postavite ispred sebe zid od svojih problema, da biste unutar te ograde mogli da se opustite, a da vas ne pojedu.
Morate da se učlanite u bratstvo kukavaca i da redovno dajete prilog kolektivnoj kuknjavi, kako biste poneli etiketu pozitivnog lika, koji se eto, šali, smeje i ume da uživa, iako mu uopšte nije lako.
Prihvatljivo je da nikome nije lako i da se svako bori kako ume.
A ako je nekome baš lako i glatko i uživa u periodu sreće, mira i zadovoljstva, neka to radi u sebi.
Neka nas ne nervira lepim vestima.
Nek ne kvari prosek.
Aleksina Đorđević je matora ribetina. Zna sve i neće vam reći. Ne daje savete i ne proriče budućnost, osim ako je baš mnogo nervirate. Užasno komunikativna, a provokaciju smatra najzabavnijim oblikom komunikacije. Izvodi striptiz za pismene.