Spasenje postoji kao religiozni pojam. Vernici se mole tvorcu za spas duše u različitim religioznim sistemima na različite načine.

Osim duše, spasava se i život, raznim zahvatima. Hirurškim, emotivnim, psihološkim.

Ljudi imaju učitan taj spasiteljski kod, bilo da teže spasenju, bilo da tripuju kako su spasioci.

Od čega se spasavamo, do đavola?

Od đavola? Od zla? Neznanja? Nesvesti? Bede?

Pokušavamo da pronesemo dušu kao da balansiramo na nosu živo jaje dok hodamo po užarenom ugljevlju života. Ako je ispustimo, pašće i razbiće se, ispržiće se u kajganu na tom žaru. I onda će je nešto pojesti. Svakim korakom kojim sačuvamo to jaje od pada, spasavamo dušu.

Samo što uopšte nije tako. Daleko od toga. Jurcamo okolo kao muve bez glave, a ako nas u predelu zakržljale savesti nešto čačka i uznemirava nekakvim duševnim signalima, onda odemo u crkvu i zapalimo sveću, očitamo dva-tri očenaša, isprekrštamo se propisno i prepustimo spas svoje duše vrhovnom dušebrižniku.

U nereligioznim slučajevima pohađamo terapeute, duhovne vođe, kurseve samospoznaje, nastojeći da se prosvetlimo za života.

Da otkrijemo istinu o tome ko smo, zašto smo i kuda ćemo.

Kao da nam nije dovoljno što znamo kako će se to jurcanje okončati i što ćemo se u trenutku smrti svakako prosvetliti.

Samo što valjda prosvetljenje za života omogućava taj spas duše. Nešto svesnog življenja pre nego što potpuno svesni ipak umremo.

Brinemo li kuda ide duša nakon smrti?

Ne mislim da smo stvarno sposobni da se zabrinemo na tako apstraktan način. Mi nosimo dušu sada i možda i nije važno kuda smo se uputlili sa njom, koliko je važno šta činimo sada.

Zato se neki među nama posvećuju dobrim delima ili ako to ne čine organizovano i ciljano, u nekoj humanitarnoj organizaciji, vojsci spasa ili tako nešto, onda teže da oko sebe okupljaju nevoljnike sa duševnim bolovima i povredama i da se staraju o njima.

Give2 Kompleks spasitelja

Imate potrebu da zaštitite i pomognete nekome ko nije dete, nema za šta pas da ga ujede i nema nikog osim vas?

Nekad su ti nevoljnici partneri i prijatelji koje biramo ili za koje mislimo da su nam poslati, jer su tako prionuli uz nas, a mi baš imamo ideju kako da im pomognemo.

Možda mi imamo odličnu ideju. Moguće da sasvim tačno znamo šta neko treba da učini za sebe i kako mi u tome možemo da mu pomognemo. Moguće da posedujemo svu potrebnu spasilačku opremu – ljubav, jasnovidost, razumevanje, delotvornost.

Samo jedno nas razlikuje od tvorca.

Još nikoga nismo spasli. Uključujući i sebe.

Pitanje je i da li su Isus, Buda i ostali poznati i manje poznati stubovi i podupirači duhovnosti, ikada ikoga spasli.

Najviše što spasitelj može jeste da inspiriše i uputi čoveka koji traži nadahnuće i put ka spasenju.

Možda trip-spasioci rade potpuno pogrešnu stvar iz najbolje namere. Ah, svi znamo čime je popločan put do pakla.

Ali spasioci čine i podupiru i pomažu i cimaju se, postavljajući se time u poziciju da rade za drugog ono što svako mora da uradi sam za sebe. Preuzimaju odgovornost vrhovnog dušebrižnika, a nemaju kvalifikacije za taj posao.

Možda oni misle da nevoljnima treba ojačati volju, obodriti duh, probuditi svest, pružiti priliku, opremiti ih za put hranom i savetima.

A nevoljni možda moraju da puze kroz život i da odrade neku zajebanu karmu ili im ne treba pomoć da bi se probudili, nego žestoko šutiranje u glavu.

A možda im uopšte ne treba ništa od vas.

I zašto su vam se onda prilepili, ako ne da ih spasete?

Pa, da naučite svoju lekciju o tome da ne možete nikoga da spasete.

Nisu oni u vašoj nadležnosti. Nego su prenosioci poruke.

Kad izbrojite koliko njih niste spasli, videćete koliko poruka niste primili.

Pa ako morate da se bavite spasilačkom praksom, zarad sopstvenog spasa, činite to skromno i u okvirima ljudskosti.

Dajte drugima ono što im treba, a ne ono što vi mislite da im treba.


Aleksina Đorđević je matora ribetina. Zna sve i neće vam reći. Ne daje savete i ne proriče budućnost, osim ako je baš mnogo nervirate. Užasno komunikativna, a provokaciju smatra najzabavnijim oblikom komunikacije. Izvodi striptiz za pismene.

 

Comments