Ljubavne kukavice iliti Začarani krug prevare

Ljubavne kukavice iliti Začarani krug prevare

Koliko često slušate o prevarama i preljubima u vezi? Razdvojit ću ova dva pojma, jer ako sam išta naučila u svim razgovorima o vezama, prevara se krije u različitim oblicima, a preljub je samo jedan od njih.

Nimalo nije lako iz perspektive osobe koja u ovo područje nikada nije ušla odgovoriti na neka pitanja koja se postavljaju iz dana u dan. Tko vara – žene ili muškarci? Zašto se varaju? I, čini li se to meni ili je varanje postalo suvremeni lifestyle? U svijetu u kome sam ja odrasla preljub je strani pojam i nitko me neće moći razuvjeriti kada kažem da monogamija i dalje postoji. Kod mene to u ljubavi ide vrlo lako – poštujete se, volite se, ne varate se. Pitam se neprestano, što se točno dogodi kad se ova jednadžba totalno poremeti?

Govorili su mi da ću biti prevarena, jer izgleda ako upitate većinu, “muškarci varaju”. Ne razumijem. Je li to neka etiketa koja dolazi s muškarcima, a meni je nevidljiva? Je li to neki genetski zapisan kod koji samo rijetke među nama uspijevaju dešifrirati? Rijetko tko priznat će vam da varaju i žene, a po onome što sam čula, možda i u većoj mjeri nego muškarci. No, krenimo redom. Ne, neće ovo biti jedan od onih tekstova tipa “10 znakova da vas vara” ili “Pet načina kako prepoznati varalicu”, jer ja to ne znam. Ono što subjektivno mislim da najbolje mogu, to je naći način da vas uvjerim da ne odustanete od ljubavi u svijetu u kojem je prevara izgleda uzela maha.

Dakle, ja se neću i ne želim se složiti sa tezom da svi muškarci varaju. Dajte, žene, molim vas, idemo izaći iz serija i ne voditi se onom Samantinom (Samantha Jones): “Muškarci varaju iz istog razloga iz kojega psi ližu ja*** – zato što mogu!”. Glupost, kažem ja! Realno, može svatko. Ali ne žele svi, i ne varaju svi. Varanje je nešto što se može, ali je nešto i što se ne mora. Ako išta znate o muškarcima, sigurno ćete se složiti da im sva moderna čuda i pošasti novog doba nisu oduzela njihovu esenciju, da vole, da budu voljeni. Onako kako zaslužuju. Imaju oni i onu zaštitničku ulogu, onu koja im od kada je svijeta i vijeka nalaže da tragaju kao najveći lovci za svojom savršenom boljom polovicom.

Od nje očekuju samo najbolje, ono što ispravno misle da su zaslužili, ako jesu. Većina je. Jedan muškarac koji se bori u životu od kada zna za sebe za svoje mjesto pod suncem, neće pristati na ništa manje od najboljega. Ne možete reći da je muškarcima lako. Gotovo svaki drugi muškarac konstantno je dio socijalnog okruženja koje ga tjera da u u okolini u kojoj je bude po nečemu najbolji, najjači i najuspješniji. Barem u očima žene koju poželi. Kada konačno sam sebe uvjeri da je postao takav muškarac, tražit će i takvu ženu.

Nažalost, nemoguće je odmah i uvijek naći idealnu polovicu. I, tada, jedan muškarac, nenaviknut na pogreške, krhkog ega koji poput kristalićima okićenog stupa stoji iznad njega ulazi u polje prevare. Ako ona nije ta, varat će u startu. Jer, tada mu se to može. Tada je svjestan da je ušao u vezu koja za njega ne predstavlja ništa posebno, ništa vrijedno nekog dubljeg vezivanja. Tada je ponovno u jednom malom krugu on po nečemu sam sebi najbolji. Pitat ćemo se, zašto uopće ulaziti u takve veze? Možemo opravdati muškarce i reći da je to zato što ne znaju procijeniti, a možda im se to zaista može. To nam se može svima. Metoda pokušaja i pogrešaka, ako nigdje drugdje, najbolje funkcionira u ljubavi. Što ako ona za koju je istinski i dubinski uvjeren da je njegova idealna počinje pokazivati karakterne crte koje se umnogočemu kose sa onim što je muškarac zamislio i poželio? Zaljubio se, a razočarao se. Varat će i tada, ali samo zato što je muškarcu dvostruko teže nego ženi priznati poraz, priznati razočaranje, ljubavni neuspjeh i kapitulaciju. Tada je puno lakše prevariti, i ako je u mogućnosti, vratiti izgubljeni ponos.

Slično kao i kod muškaraca, tako je i sa ženama. Po čemu to žene ne mogu varati, ako mogu muškarci? Nije li došlo vrijeme kada smo u svemu izjednačeni? Ah, da… ako to radi žena, dobit će ružan epitet kojim ne želim grditi ovo izlaganje. Istina je, i žene će često površno uskočiti u vezu, ne možda zato što imaju tu neku ogromnu potrebu da nekoga vole, koliko da one budu obožavane i voljene, pa makar i na krive načine. Žene su sposobne same sebe uvjeriti da iz ničega može izaći prava stvar, pa silno pokušavaju ostati, ne čak ni u vezi, nego u bilo kakvom odnosu koji će ih naizgled zadovoljiti, samo kako ne bi priznale da su pogriješile, jer mi, žene… jednostavno volimo biti najpametnije. Tada i žene varaju, opravdavajući svoje postupke na raznorazne načine počevši od onoga da su u onome s kojim su prevarile svog partnera našle pravog.

Koliko znate primjera koji su tako uspjeli? Šanse su minimalne, zaista. Varaju žene i kad su nezadovoljne, kada osjete da nešto nije u redu s njihovim muškarcem. Slično kao i oni, plaše se razgovora, plaše se izreći svoje najdublje strahove i najintimnije dvojbe koje ih muče kada zaklope oči. Misle tada da će se muškarac koji posumnja da ga žena vara potpuno promijeniti i poput feniksa roditi se kao novo mitsko biće o kojemu je maštala.

slika110 Ljubavne kukavice iliti Začarani krug prevare

Znate li tko je osoba pored vas? Kukavica ili vaša prava ljubav?

Suština leži u tome da kada varate, varate sami sebe. Zarobljeni u lošim vezama, uz krive osobe, tražite izlaz na pogrešnim vratima. Skrivate se iza maski. Uvlačite u košmar svojih loših odnosa treću osobu, za koju uvijek tvrdim da je manje-više nevina. Ako je slobodna, to je apsolutno njezin izbor, njezina obmana i moralna linija koju (ne) posjeduje. Ako je zauzeta, i ona je krenula ka istim pogrešnim vratima. Ali ona nikada nije, niti će biti razlog zašto ste prevarili. I bez te treće osobe, dok ležite pokraj osobe koja nije predmet vaših snova dok spavate, vi varate.

Varate mislima, pokretima i riječima. Najkukavičniji među vama varaju i djelima. Jer oni to mogu. Možemo svi. Ali, ponavljam vam, ne morate. Varanje je izbor. Izbor najslabijih među nama. Pitam vas, što mislite da je ispravnije izabrati? Pogledati duboko u sebe i pitati što sam, tko sam, što želim, koga ljubim? Hrabro pogledati u oči osobi koju više ne poštujem i to joj priznati ili se skrivati iza nekog trećeg? Ako vaša veza ne funkcionira, ako je među vama nestalo onog ključnog djela ljudske kulture – poštovanja, otiđite. Nemojte varati, to nije ljudski. Prevarit ćete sami sebe, a između loše veze i prevare postoji nešto što vas čeka.

Čeka vas ljubav, prava, monogamna, puna konstruktivnih svađa, ružnih i lijepih riječi, problema, izazova. Ljubav koja čeka najhrabrije, koja ne poznaje kukavice. Ta monogamna, istinska ljubav nije laka, ali je moguća.

Znate koja je ključna razlika između ove dvije stvari? Bez varanja možete, ali bez ljubavi nećete moći, koliko god sami sebe uvjerili u suprotno.


Andrea Kljajić, između nedostatka vremena i viška ideja naći će način da vam uvijek iznova definira ljubav. Bježi od usporedbi sa Carrie Bradshaw, ali je uvijek nekako sustignu. Prepoznat ćete je po mirisu “Euphorie” dok vam suptilno proviruje u život. Srećom, o svom životu u trećem licu ne piše na svom blogu “O cipelama i ljubavi”.