Naš život je bašta koju moramo da kultivišemo i održavamo, koliko možemo i prema sopstvenim standardima održavanja i kultivacije. Mi možda volimo korov koji nabuja, travuljinu do struka, miris koprive i neobične cvetove čička, ali onda moramo računati sa zmijama, plikovima i ubodima. Da li će nam bašta biti puna malih leja niskog cveća, geometrijskog oblika, ili velikih žbunova božura, ruža puzavica, bokora perunike i paprati, stvar je izbora semena. I malo, postrojeno i uredno cveće i razbarušena romantična bašta visokog zelenila i bujnih cvetova, zahteva da joj se posvetimo. Da je zalivamo, čupamo korov da ne uguši biljke koje uzgajamo, šišamo travu, ili popločamo stazice, a leje ogradimo neobrađenim kamenom…

Možda nismo pristalice vaspitanja, ali našu decu vaspitavaju naši stavovi i postupci, naš odnos prema životu, mnogo više nego kazne i nagrade kojima želimo da suzbijemo ili podstaknemo željeno ponašanje.

2020 @BG Marfi i njegov ludi zakon Marfijev zakon: A možda neko zna zašto je to dobro?

Ako nešto ne činimo, svakako činimo nešto drugo, čak i ako je to drugo neformalno, neograničavajuće i drugačije od onoga što većina čini.

Ali ako ne činimo ništa, ignorišemo potrebe svoje bašte za zalivanjem i zasađivanjem, nabujaće nam ono o čemu nismo hteli da razmilšljamo.

Lenjost, inertnost, dosada, nedostatak kreativnosti i konstruktivnosti, zapuštenost, beda, prljavština.

To je ono čemu nas Marfi uči. A mi mislimo da je on neki inadžija, koji nas zajebava i kvari nam planove.

Ako doslovno primenimo izvornog Marfija, na sve što je pošlo naopako, jer je sigurno moglo da pođe naopako, onda moramo da primenimo i onu drugu doslovnost sa drugog kraja zakonika – ko zna zašto je to dobro.

Aleksina Đorđević

 

Comments