Mladalački duh nije svojstven mladosti, nije joj prirođen. Ako ga imaš na početku, on te tera da rasteš u dubinu i širinu koliko god možeš. Ako ga nemaš, ne možeš ga steći sužavanjem i okorevanjem, koje obično prati starenje. Jer starenju nije prirođeno sazrevanje.
Zato su neki stari ljudi mlađi od svih oko sebe, a neki mladi su umorni starci već sa 20.
Zato su neki stari ljudi lepi kao vilenjaci, a neki izgledaju deset godina stariji nego što jesu, a tragovi lepote na njima deluju kao nečija odbačena lepa odeća na klošaru.
Mladi duhom nisu nostalgični. Oni ne žale za mladošću, jer ne osećaju gubitak. Zato što starenjem nisu ništa izgubili, samo su dobili na zrelosti, mudrosti, plemenitosti i opojnosti. Na njihovim licima i telima se ne vide tragovi lepote, nego lepota lično, u svom zrelom obličju, bez pretenzija sujete i napora da se očuva.
Nema tu šta da se čuva. Mladalački duh sve troši, do poslednje kapi. Zato je to svojstvo starog vina tako jako i opojno.
Aleksina Đorđević