Unutrašnji život. Sav sija iznutra. Prosto ne može da se zadrži i potrebno je kanalisati ga, da se ne bi izlivao poput lave. Povrediće nekoga svojom vrelinom, spržiće iluzije koje su nam potrebne poput naočara za sunce. Ima ljudi koji su nežni prema svima, jer se njihov dodir, lagan poput pera, utiskuje trajno, poput žiga. Komplikovani ljudi. Umeju jednostavnost. Donosioci blagoslova.

Nosimo li svoje misli poput semenja što klija, poput darova za pod jelku, poput cigli za bedeme podele, poput senki straha koje se plaše svojih senki?

Donosimo li nežnost i utehu, razumevanje i oproštaj, ljubav i radost, blesak i vatru, smeh i strast – jedino što valja doneti i jedino što valja odakle god ga izvukli. Iz mraka, iz straha, iz nepomičnog bdenja, iz sebičnosti i povređenosti, iz nemanja i preobilja.

Nije važno u čemu smo nosili blagoslov života, važno je da ga donesemo.

Nije do onoga što nosiš nego što donosiš1 Nije do onoga što nosiš nego što donosiš

Izvor fotografija: designscene.com

Aleksina Đorđević

Comments