Kad se zaljubimo u nečiji potencijal, projektovali smo na ogledalo odnosa pozitivne predrasude, a kad se gledamo u tom ogledalu vidimo sopstveni potencijal, koji još nismo pokrenuli i realizovali. Ako hoćemo da se malo bolje zagledamo, možda primetimo i kako smo prepoznavanjem tog potencijala i ulaganjem nade i očekivanja, izbegli i preokrenuli odgovornost za aktuelizaciju sopstvenih mogućnosti. Možda negde u mračnim lavirintima podsvesti krijemo od sebe ubeđenje da nam treba neko da se kroz njega ostvarimo i da je jedina dozvoljena ženska ambicija da prione uz muškarca koji može da joj omogući ispunjen život, ispunjavanjem svega što mi same ne činimo za sebe.

A to je samo jedan odraz u tom mnogostrukom ogledalu partnerstva. I naravno, ni jedna od tih slika, koje su zapravo naše lekcije i uputstva o tome kako da ih savladamo, nije prijatna.

Misleći da nam treba neko da nas voli, nalazimo sebične partnere, željne ljubavi, koju ne umeju ni da pruže, ni da prime, sa kojom se uopšte ne snalaze i koja ih čini nesigurnima. Nikada niste načisto sa njima.

Partner je naše ogledalo Partner je naše ogledalo

Da li me voli? Naravno da ne, ako mi ne volimo sebe.

Zašto ova rečenica ne glasi “naravno da ne, ako ne voli ni sebe” kad smo već naučili da ne možemo stvarno voleti nekog drugog, ako ne volimo sami sebe?

Comments