Priča prva

Tri devojke sede oko 21h u kafiću i polako ispijaju pivo, tamno Nikšićko. Ne znaju mnogo jedna o drugoj jer su skoro sklopile poznanstva, međutim, s obzirom na to da su sve tri same i okružene gej drugarima, psuju, napijaju se, već neko vreme barataju sinhronizovanim PMS-ovima… i, eto lepe prilike da se zbliže i razviju nešto što će, možda, ostati na duže staze. Kad smo kod zbližavanja, kod žena to izgleda ovako:

1. svaka treba da ispriča nešto o svojoj poslednjoj ili najuticajnijoj bivšoj ljubavi koja joj je umnogome uticala na samopouzdanje, dalje životne odluke, odabir muzike i nove životne stavove

2. šta je mudro iz toga izvukla i šta neće više nikada dozvoliti

3. kakvi i koliko fleksibilni su joj danas kriterijumi

4. jedan od većih blamova, svojih ili “njegovih” tokom seksa

Jedna od tri devojke nije uspela da izadje na kraj sa zadrtošću svog bivšeg izabranika. Druga se umorila od duge i stabilne veze. Treća nije uspela da uživa u malom muškom ponosu i činjenici da je vara s domovinom. Svakoj od njih su bila potrebna nova poznanstva, novi pogledi na svet, nov stil života… (aahhh). Vodeći se idejom “sreća prati hrabre”, kročile su u novi svet koji je, verovale su, obećavao. Danas većinu njihovog društva čine gej dečaci, nov pogled na svet podrazumeva “it’s ok to be gay”, a stil života – besumučnost u konzumaciji izlazaka po klubovima u nadi da će upoznati novu ljubav svog života. Tačno onako kako su zamišljale da stvari treba da izgledaju nakon što su napokon skupile muda da završe sa svojim pogrešnim izborima … ne?
O materijalnoj situaciji i životnim ambicijama se ne govori mnogo jer su, devojčice k’o devojčice, već uveliko emotivno vezane za ideju da će čvrst i topli muški zagrljaj oterati sve ostale (po mišljenju mnogih važnije) probleme koje one vešto stavljaju pod tepih.

Kako sve tri imaju oko 25 godina i svesne su da ne mogu jedna drugoj da podvale standardnu priču “čeka te onaj pravi iza ćoška” biraju nove tonove za, u suštini, iste rečenice jer ništa pametnije nisu uspele niti da smisle niti iskuse. Mada, i dalje se trude da veruju da postoje reči i ljudi utehe. Naravno, ne sme se izgovoriti na glas da princa nema i da plivamo u kolektivnim zabludama. Umesto da o tome popričamo, odaberemo zajedničku šalu o “starenju sa mačkama”, naručimo još jednu turu i zasmejemo se tipu koji muva ribu za susednim stolom iako je skriveni gej. Sve je okej, dečko. Shvatićeš vremenom.

Svesne toga da su prvo pivo ispile presipajući iz šupljeg u prazno sa “tvoj je problem upravo to što ti nemaš problem”, naručuju drugo i tu počinje kovanje strategije “za uhvatiti bilo šta i probati da vidiš kako je”. Popravlja se karmin na usnama, montira se brus, začešljava kosica prstićima i došlo je vreme da promene lokaciju za neku prometniju, strejt kafanu. Atmosfera u prometnijoj, strejt kafani (inače jedinoj u kojoj je još bilo muzke i ljudi) izgleda ovako:

Desetak, dvadesetak tridesetogodišnjaka ili umornih, smorenih, a pijanih, za koju godinu mlađih momaka sedi za šankom. Svima “sazreo” stomak od piva, svi loše sreće što se gustine kose tiče, ili loše sreće uopste. Svima su, kako veče odmiče, umrle nade da će neku večeras voditi kući (mada, ne verujem ni da su im na početku bile na nivou). Tu i tamo atmosferu upotpunjava po koja devojčica uverena da su joj okice uokvirene crnim krejonom sve što joj je potrebno da istakne svoju “lepotu”. Od sprovođenja skovanog “naći ga” plana očito nema ničega te odlučuju da sebi budu dovoljne (nije da imaju nekog drugog izbora osim da odu kući odmah). Naručuje se još pića, šarmiraju se muzičari koji kasnije pevaju za njihovim stolom pesme koje same biraju, skaču, igraju, pevaju srceparajuće pesme i smeju se. Muzika se gasi i one odlaze kući iznenadjene što su se na kraju tako dobro provele. Da li su došle do zakljucka da ima još divnih stvari u životu koje mogu da ti upotpune dane i noći a da to nije “topli, muški zagrljaj”? Ne, naravno … žene su to.


Emilija Cvijanović prezire predrasude, ograničenost i nepoštovanje različitosti. Uvek je blizu, preblizu ivice koja deli realnost i maštu. Potpuni je rob estetskih uspeha i, što je najvažnije, u večitoj je potrazi za prožimajućom ljubavlju.


Comments