I kad sve u nama vrišti, očajava, besni i buni se, ne postoji čarobna tehnika koja će nam omogućiti da se izbalansiramo i budemo pozitivni i srećni. Postoje tehnike koje će nam pomoći da se smirimo, naravno, ali nije uvek najbolje smiriti se. Naročito ako nismo izvežbani u suočavanju sa emocijama i stanjima. Tada smirivanje najčešće znači potiskivanje i racionalizaciju. A to nam ne treba. To nije pozitivnost. To nije rad na sebi. To nije prodiranje u dubinu, zaranjanje u sopstvene mrakove, strahove, bolove i ograničenja i izranjanje, ako ne sa biserima, onda sa svešću da treba da smo zahvalni što još uvek dišemo.

Ali to lekovito poniranje u sopstvene dubine ponekad zahteva ono što doživljavamo kao skroz suprotno od pozitivnosti. Kao totalnu negativnost.

Ponekad moramo da izbesnimo, da se osećamo kao govno, da mrzimo sve oko sebe koji nešto drndaju o sreći i pozitivnosti, koji su baš kul u svom hendlovanju životnih izazova, kao jebeni žongleri sa po tri ruke.

gde je pozitivnost1 Gde je pozitivnost kad je sve užasno i grozno
Comments