Temelj ostaje i kad se zasnovano raspadne, a izgrađeno sruši.
Da li je moguće ispočetka izgraditi temelj?
Ili je lakše poludeti?
Da. I da.
Mislim, da, moguće je ponovo izgraditi temelj, i da, lakše je poludeti.
Reizgradnju vam omogućuju oni životni potresi koji vas pomere iz temelja. Neko je senzitivniji, pa se temeljno raspadne zbog osećanja, a neko mora da izgubi sve što ima, i tek kad od toga temelj popuca i popusti, da uopšte vidi razliku između temelja i građevine.
E sad, ako ćemo se držati metafore, a držaćemo se, i temelj se gradi. Samo što elemente građe iznosimo sa sobom iz majčine utrobe.
Čak donosimo i skicu građevine, čiji će delovi neophodno nići i iz samih neintegrisanih elemenata temelja.
Pa, ako smo pokupili senzitivnost, maštovitost, kreativnost, uz njih su nam sigurno spakovali i preosetljivost, defanzivnost i labilnost. I imamo već šest betonskih komada, koji će, ukoliko budemo morali ponovo da sastavljamo temelj, lakše podržati ludilo nego radnu akciju.
Dakle, lakše je poludeti, ali moguća je i radna akcija.
Samo morate da razvalite sve što ste postali i sve što mislite da jeste, dok ne dođete do one skice i početnih komada temelja. To je jedini materijal kojim zaista rapolažete i koji vas temeljno određuje.
Poređate početno kamenje, konsultujete skicu i krenete da ulivate beton ljubavi, samopouzdanja i poverenja. Radite svesno i planski. Udarnički. Rudarski.
Isplati se.
Ne zato što ćete sagraditi ne znam šta, nego što ćete na autentičnom temelju moći da sagradite bilo šta.
I da porušite i sagradite opet.
Bilo šta.
Aleksina Đorđević je matora ribetina. Zna sve i neće vam reći. Ne daje savete i ne proriče budućnost, osim ako je baš mnogo nervirate. Užasno komunikativna, a provokaciju smatra najzabavnijim oblikom komunikacije. Izvodi striptiz za pismene.