“Kuća, pos’o, pos’o, kuća.” Poznato vam je odakle dolazi ovaj šaljivi navod. Nažalost, istina je. Zahtev koji se postavlja pred sve nas iziskuje da najbolje od sebe damo na poslu. Kod kuće moramo da se brinemo o deci, radimo dopunske poslove. Ili da se zabavljamo i opuštamo na način koji je pasivan: gledanje televizije, internet. U današnje vreme aktivan odmor privilegija je nasledno bogatih, a mrvice i krpice energije štede se za sutradan.

Iscrpljeni i slomljeni, ljudi današnjice pristupaju seksu kao jednoj od obaveza. Nije posredi samo porodična obaveza, već taj umor sustiže i mlade. Mladići i devojke u cvetu mladosti i naponu života već su pregaženi obavezama, a seks postaje nešto oko čega ima mnogo cimanja. Kada ipak dođe do seksa, to je ili između iscrpljenih ljudi ili grozničavi pokušaj da se nadoknadi “suša”. Parovi zapadaju u kolotečinu i otuđuju se. Mladi mnogo pričaju, a malo zaista praktikuju zdrav, slobodan seks.

Šta je postalo “normalno” u današnje vreme:

– stid, sramota, nelagodnost u vezi sa sopstvenim telom i sopstvenom seksualnošću;
– nemušta komunikacija;
– partneri se ne smeju, seks je postao ozbiljan;
– partneri su opsednuti svojom seksualnom moći, više nego darivanjem;
– partneri nisu sigurni šta druga strana želi;
– partneri ne govore otvoreno o tome šta im ne prija, već “čekaju da prođe”;
– masturbacija se krije;
– traži se savršenstvo okolnosti, umesto zdrava želja;
– seks postaje zamorno, bolno i mučno iskustvo;
– partneri smatraju da onaj drugi ima neki problem koji ga sabotira.

Brojna istraživanja pokazuju da današnji ljudi imaju niz prepreka da uopšte stignu do uživanja u seksu:

– stide se svog tela ili mu nalaze “neoprostive” nedostatke;
– ne osećaju bliskost;
– ulaze u odnos s predrasudom da će biti loše (pa onda i bude);
– brinu se o tome “da li će moći” (pa onda i ne mogu) ili kakve će biti (pa onda i ne budu);
– ne mogu da iskažu ono što žele ili ono što osećaju.

Ovo je stvarnost koju mnogi ne smeju da gledaju. Tvrde da nije sve tako i onda se okreću romantičnoj viziji o seksu, nekakvom idealnom plastičnom seksu sa filma ili televizije, seksu koji uopšte ne postoji. A umorni, iscrpljeni i potišteni ljudi ne mogu da dosegnu idealizovanu sliku o paru koji puca od zdravlja i mišića, koji uzdiše tačno “kako treba” i kreće se poput plesača, savršeno kao sa reklame.

Ako ste i vi upali u zamku između “normalnog” seksa (onog koji proističe iz stvarnosti da vam je seks onakav kako i živite, kakvi ste, sa svim nedostacima) i “normalnog” seksa (onog koji ste videli na televiziji, koji vam prodaju časopisi i filmovi), možda je trenutak da razmislite o promeni načina razmišljanja.

Manite se “recki”, brojanja koliko ste puta ove nedelje, računanja koliko je sve to trajalo, zbrajanja orgazama (pravih ili navodnih). Počnite da mislite o tome kakvi ste zapravo, šta vas sve muči i naći ćete kako se sve to uvuklo i u vaš seks. Potražite promenu koja će vam doneti normalan seks. I naučite da taj normalan seks uopšte nije glamurozan i šećerlemast kao što su vam obećali na televiziji. Prihvatite ga i ko zna, malo-pomalo počećete da ga popravljate.


Ranko Trifković nije bio siguran da li je bata ili seka. Zato se pridružio putujućem pozorištu, te je igrao i pevao širom Evrope. Kad je skapirao da je bata posadio je hektar i odao se poljskim radovima. Možete ga zateći na blogu Igrorama.

Comments