Recesija, nezaposlenost, krediti, zaduženost… Ne znam kako vama, ali meni se već lagano na sve ovo okreće želudac. Valjda zato već mjesecima uopće ne palim televizor, izbjegavam novine i zahvaljujem internetskim portalima koji mi omogućavaju da čitam samo ono što želim. Mada me mnogi ocrtavaju kao tvrdog realistu, odlučila sam kriznim godinama reći ”laku noć” i zadrijemati u neki ljepši san. Unatoč svim porivima da pogledam oči u oči gorkoj stvarnosti u kojoj živimo, ne mogu se praviti da je ona negdje drugdje, a ne neposredno kraj mene. Crni oblaci koji su se nadvili nad balkanskom ekonomijom nikako da nestanu sa obzora, ali usprkos ružnom pogledu kroz prozor, ja i dalje ne skidam svoje sunčane naočale.

Kako sam u svemu u životu vječiti optimist koji uvijek vidi zraku sunca na kraju tunela, tako ne dam ni ovim kriznim godinama da mi čaša bude napola prazna. Koliki sam optimist dokazuje vam i moja biografija: uvijek sam single, ali vjerujem u ljubav; ovisnik sam o nikotinu, ali znam da ću ga s gnjušanjem odbaciti; prečesto padam ispite na fakultetu, ali ću ga završiti, isto kao i ovaj tekst koji uopće nije trebao biti o meni.

Zalažem se za onu da uvijek treba iskoristiti najbolje iz situacije u kojoj se nalaziš, bio u njoj svojom ili tuđom voljom, te pokušati na najbolji mogući način pronaći balans između odricanja i hedonizma. Jesam li ga osobno pronašla, prosudite sami…

MISAO VODILJA br.1: Za one koji ga imaju, novac je moć. Za one druge pak, to je znanje.

Apsolutna je istina da se danas novcem može kupiti gotovo sve: od ljubavi, karijere i prividne sreće. Što ako niste od onih ”sretnika” dubokih džepova? Predati se, životariti, osiromašiti ili nešto drugo? Ovdje sam izabrala faktor znanja, onog kojeg imam i onog kojeg želim posjedovati. Kad je znanje u pitanju, jako sam pohlepna i uvijek se sjetim starog Platona i njegovih riječi da je ”Znanje koje imamo, samo mrvica onog koje nemamo.“ Da bih pobjegla iz crne sadašnjosti, okrenula sam se ponovno knjigama i riječima pametnijih od sebe, kao da sam ponovno dobila neki poriv da upijem sve moguće informacije svijeta. Knjige i pisana riječ nikada neće izgubiti na vrijednosti. Poražavajuća je činjenica koliko danas u bogatim i uspješnim zemljama Evrope ljudi malo čitaju. Postotak je toliko sramotan da ga ne želim ni navesti ovdje. Stoga, koliko god brzo živjeli ili čak suprotno, sjedili nezaposleni u svoja četiri zida, otvorite knjigu, pročitajte, naučite nešto novo, podijelite sa svijetom. Talente otkrivamo, a vještine razvijamo dokle god smo živi. Možda nema materijalnog dokaza neposredno nakon što probate pa uspijete, ali vjerujte mi na riječ da vrijedi cijelo jedno malo bogatstvo.

Zaključak: Znanje se krije u knjigama.

MISAO VODILJA br.2: Sreću čine male stvari.

Možda ste prodali auto, laptop zamijenili starim kompjuterom, vapite za vlastitim stanom, odrekli ste se ljetovanja, zimovanja, ne pamtite kada ste ručali u modernom restoranu i mislite da je to očiti dokaz da su vas demoni krize doveli pod svoje. Ako sagledate malo bolje svoju svakodnevicu, i pokušate izbaciti sve materijalno što vas okružuje, pitate li se ostaje li išta? Naravno, moj je odgovor potpuno pozitivan sve dok smo živi, zdravi, mladi i dok nas nije napustio unutarnji duh. Ima li ljepšeg osjećaja nego kada nakon položenog ispita na fakultetu dolazite kući, a na stolu vas čeka domaća mamina večera a kuhinja miriše na toplinu doma umjesto hladnog restorana s prečesto neljubaznim osobljem? Uživate li u dugim šetnjama s prijateljicama uzduž i poprijeko grada ili vam je ipak draže opustošiti lokalne trgovine i vratiti se kući punih vrećica; vrećica iz kojih neće izaći ni smijeh, ni zagrljaj, ni utjeha? Svađate li se sa svojim partnerom oko daljinskog upravljača dok se grijete duboko zavaljeni u trosjed ili ga zovete bijesni na telefon, jer ne želite provesti ljeto na Jadranskoj obali kad možete rezervirati prvi let za Toskanu? Tulumarite li po studentskim sobama uz zvuke akustične gitare i čašice domaće rakije ili vapite za prvom mjestu na šanku najpopularnijeg noćnog kluba u gradu? Odaberite sami.

Zaključak: …a te male stvari su u velikim ljudima oko nas.

MISAO VODILJA br.3: Odijelo ne čini čovjeka, ali govori puno o njemu.

I za kraj, nemojte shvatiti ovu misao doslovno. Pod odijelo ne mislim ovaj put na odjeću koju nosite, jer ukus i stil nam nikakva kriza ne može odnijeti, čak, naprotiv, možda baš u krizi otkrijete svoju kreativnu stranu. Ovdje ipak mislim prvenstveno na ono što pokazujemo na van. Možda ne zvuči najzrelije ako ovo napišem, ali svima je dozvoljeno nekada svoje probleme ostaviti po strani, ili, kako se već kaže, sakriti ih pod tepih. Ne dajte da vas obuzme depresija i ne dozvolite da se probudite bez nade da iskoristite dan koji je pred vama. Budite hrabri, snalažljivi, utjecajni, inspirirajte se i zaboravite na brige!

Zaključak: …u nedostatku adekvatnog odijela, razbacite široki osmijeh!


Andrea Kljajić je studentica prava, provincijalka pod svjetlima velegrada, kozmopolit otvorenog srca i uma, serijski monogamna ovisnica o ljubavi, zaljubljenik u poeziju Miroslava Antića, gracioznost Audrey Hepburn i filozofiju Jean Paul Sartre-a. Ona je vječiti sanjar inspiriran pisanom riječi i ostarit će u kutiji modnih časopisa, knjiga, CD-a i cipela.

Editors choice