Sve prave ljubavi (ni)su tužne

Sve prave ljubavi (ni)su tužne

strana 1 od 4

Tko sam ja i odakle mi pravo da pričam i pišem o toj univerzalnoj temi o kojoj su mnogi mudriji i zreliji od mene već odavna pokušali dati odgovore, i (pogrešno) misle da su u tome uspjeli? Tko se krije iza potpisa na dnu ovog teksta i predstavlja kao serijski monogamna ovisnica o ljubavi? Ne mogu si pomoći, moja znatiželjna lavovska priroda snažnija je od svih glasova koji dolaze sa strane. Glasova koji će, možda i nakon ovog teksta, reći da je mudrije šutiti.

ljubav Sve prave ljubavi (ni)su tužne

Ali kada si dio jednog otužnog, da ne kažem lošeg, socijalnog okruženja, prepunog depresivnih ljudi otuđenih jedni od drugih, pa čak i od svoje vlastite prirode, kako da pomognem sama sebi da suptilno ne provirujem u tuđe živote? Na kraju krajeva, i ovi će redovi, ipak, završiti jednom u nizu istina o mome.

Nedavno mi se javio prijatelj s kojim sam, igrom slučaja, izgubila kontakt. Jednostavno, razišli su nam se životni putevi i s moje se strane niti jednom nije javila potreba da ga možda upitam kako je. Tužno, pomalo i bezobrazno s moje strane, reći ćete. Osobito što je on bio jedan od onih nepresušnih izvora inspiracije, odnosno njegov život, u koji sam drsko zavirivala. Da mi ne bi ostao dužan, upitao me o čemu ću sada pisati kada sam konačno sretna. On, naime, smatra da se o jednoj pomalo idiličnoj ljubavnoj priči nema puno toga reći, te da ljudi jednostavno o tuđoj sreći ne vole znati puno. Što manje znaju, manje vam zavide, iako je više žele i za sebe.