Neko ima kratak fitilj, a neko je veoma trpeljiv. Ako ne spadamo u ove dve krajnosti, naša tolerancija oscilira, a granica između tolerisanja i trpljenja je elastična i promenljiva. Ukoliko radimo na tome da podignemo samosvest i samopouzdanje, učimo i da pomerimo granicu bliže egu. Da kažemo ne, da ograničimo broj šansi koje ćemo dati sebi i drugima u situacijama koje nam ne odgovaraju. Naučimo da tolerancija ne može da se beskrajno rasteže a da ne pređe u trpljenje.

Kako da napravimo razliku, kad se u trpljenje sklizne postepeno i neprimetno?

Putem inercije, čovek se na sve navikne. Ukidanje zadovoljstva i slobode dešava se korak po korak, vodeći nas nežno ka dnu, dok se mi usput navikavamo na sve gore i gore. I na kraju sedimo dole u mraku, poput zatvorenika na doživotnoj robiji i navikavamo se da se orijentišemo uz pomoć onog zraka sunca koji oko podne prodre u ćeliju. I nalazimo neki smisao u tome što znamo koje je doba dana, a kad bi nam zazidali taj prozor, isto bi se navikli. Poludeli bismo, verovatno, ali i to je samo jedan od načina da se sakriješ unutar sebe.

Granica između tolerancije i trpljenja1 Granica između tolerancije i trpljenja

Eto tako nas put tolerancije vodi u trpljenje, dok na kraju ne ostanemo potpuno bez ičega, trpeći goli život i čekajući da prođe.

Comments