Beskrajan plavi krug… I u njemu… svašta. I u njemu… Kamara opipljivog i neopipljivog, kamara stvarnog i izmišljenog, tvojeg i mojeg, našeg i njihovog… U njemu tvoje note, u njemu moji osmesi, u njemu neodsanjani snovi, tvoji i moji, neostvarene ambicije, ćutanje, mnogo ćutanja, pogledi duboki i značajni, snažan stisak ruke, crni halter za tvoje oči, udah i izdah, tvoj i moj, neispijena boca vina, pikavci obojeni karminom, pitanja, mnogo pitanja, odgovori, malo odgovora, i ti i ja…

Ne pamtim datum od kada si tu. Znam samo da je lepo od kada si tu. Ne pamtim rukovanje sa tobom. Znam samo da je poznanstvo jednom počelo. Ne pamtim boju tvojih očiju. Znam samo da su me nebrojeno puta zavele. Ne pamtim put do tebe. Znam samo da sam njime lepo putovala.

Ja pamtim tren kad sam se, žedna tvojih ruku, bespogovorno prepustila. Pamtim eho tvojih reči i pulsirajuću glavobolju. Paralelni univerzum u koji ulazim zavedena tvojim očima, zavedena tvojim mekim šapatom i tim rečima koje mi se od uha spuštaju ka vratu, i još dublje, niz grudi.

1 Devojka sa plavom kosom Tvoje vaskoliko “ja”

Opijena tobom

Borba fizičkog i racia. Zamah, udarac, bol i krv. Krv na koži, a krvari i racio. Udarci su paralelni, istovremeni, povrede su vidljive, pečati su utisnuti. Isti pečat i na koži i u memoriji. To si ti. Grubijan. Hladan. Ozbiljan. Stasao. Lep. Zavodnik. Egoista. Lep. Zavodnik. Egoista. Egoista.

Ta samouverenost, taj osvajački pogled, ta dominacija, ta podignuta obrva kad je izgovoreno neočekivano, ta figura, ta kamena figura, taj prodor u misli, to preturanje po mojoj glavi, ta meka koža, te caklaste oči i ta oštra i jaka brada.

Priznajem, nespremna sam. Ja sam nespremna za ovu borbu jer znam da će biti duga, iscrpna i tesna. Ja pretpostavljam ko si ti. U stvari, ja znam ko si ti. Ja ne grešim. Ja čak i u mraku vidim tvoje rogove. To tvoje stalno naoružanje. Rogove i nabeđenost.

Ja se tebe ne plašim. Budi siguran, ne plašim se. Ako i za čim žudim, onda je to rizik. Kocka. Blef. Igra. Vezane oči i bal. Ne plašim se, ali ne, ne ulazim u igru. Ne stajem u centar i ne oštrim svoje rogove.

Zašto?

Zato što smo isti. Potrebno je veoma malo da se prepustimo zanavek. A sada je doba racia. Sada vlada racio. Ne stajem u centar i ne oštrim svoje rogove. Gotovo je. Prestajem sa doziranjem tebe.

Izvori fotografija: weheartit.com


Jovana Stojmenović čvrsto veruje u osobine horoskopskog znaka škorpije, i često se poziva na iste. Uglavnom je racionalna, mada se ponekad zagubi u sopstvenim mislima i beleškama. Nedavno je krunisana za internacionalnu dragu Savetu.

Comments