U knjizi promene, Ji Đingu, heksagram Prelazak preko velike reke označava smrt, a osim bukvalnog značenja daje i drugu mogućnost tumačenja – prelazak preko velike reke predstavlja transformaciju, duhovni razvoj, kvantni skok, unutrašnju energetsku promenu na svim nivoima bića. Smrt jeste takva vrsta promene, za one koji život posmatraju kao proces večnog obnavljanja, a ne kao postojanje i nestajanje jedne ličnosti. Ali takva vrsta promene je i prosvetljenje, duboki uvid u sopstvo, odbacivanje mehanizama reakcije, spajanje sa svojim bićem, sa božanskim u sebi – lični doživljaj procesa večitog obnavljanja. Iz te perspektive, priča o Isusu, božijem sinu na zemlji, koji je umro i uskrsnuo, može se tumačiti kao metaforička priča o prelasku preko velike reke.

k1 Uskrs – PRELAZAK preko velike reke

Božiji sin predstavlja ljudskost, koja u sebi spoznaje božansko. Otkriva moć koja je skrivena u svakom čoveku, podseća nas da nismo samo krv i meso, već i energija (mentalna, psihička, emocionalna – vera, nada, ljubav) i da ta energija ima praktičnu upotrebnu vrednost u podizanju svesti i kvaliteta života. Iskušenja slabosti kroz koja božiji sin prolazi, predstavljaju prevazilaženje ljudskih mehanizama reakcije preživljavanja, odbrane, iluzije o lakšim putevima i brzim rešenjima. Poslednje iskušenje, mučenje i smrt – Isus bi da ga ta čaša mimoiđe, sa čim se svako ljudsko biće može identifikovati. Niko ne želi patnju i smrt. Umreti nije lako, ako svi mehanizmi preživljavanja, odbrane i iluzija nisu u potpunosti isključeni, a smrt ih svakako isključuje, bez obzira na našu borbu (mučenje i patnja) i Isus prihvata te muke (ispašta za sve naše grehe) pridružujući se smrtnicima i ukazujući im na put kojim hode. On umre, a zatim ponovo oživi, uskrsne. Međutim, on ne nastavlja život među ljudima, već se uzdiže i zauzima mesto uz svog oca i tvorca, obećavajući da će se jednog dana vratiti, ponovo sići među ljude. Dramatika i poetika priče služe da naprave utisak, utisnu pečat hristove svesti na emotivnom nivou, tamo gde duša pamti i odakle se prenosi kolektivno sećanje, kolektivno svesno i nesvesno.

To što hrišćani bukvalno tumače Hristov prelazak preko velike reke, slave uskrsnuće i pletu verske obrede, predstavlja simbolično učešće u priči, domet ograničene ljudske svesti, koja je svakako pozvana da se ugleda na božijeg sina, probudi božansko u sebi, doživi duhovnu transformaciju, prosvetljenje, buđenje, otkrije moć energije i snagu istine i prihvati sa ljubavlju svoja ljudska ograničenja i ljudske načine da se tih ograničenja oslobodi – prelazak preko velike reke.

Comments