“Lolita” (Лолита) je knjiga čiji je naslov postao sinonim za zavodljive i seksualno privlačne maloletnice. Jeste li ikada imali priliku i dovoljno jak želudac za otvoriti korice te proslavljene novele? Autor Vladimir Nabokov (Владимир Набоков) uhvatio se pisanja “Lolite” davne 1947. godine. Dotad su njegove knjige slabo prolazile na tržištu, no “Lolita” mu je donijela svjetsku slavu, ali i lavinu problema. Naime, novela je izazvala burno negodovanje moralista, koji i danas prosuđuju je li knjiga umjetničko djelo ili, pak, nastrana perverzija.

“Ujutro je bila Lo, naprosto Lo, četrdeset osam centimetara visoka, s jednom čarapom na nozi. U hlačama je bila Lola. U školi je bila Doli. U formularima je bila Dolores. Ali je u mom zagrljaju uvijek bila Lolita” – Hambert Hambert (Humbert Humbert).

Radnja je smještena u Nju Hempširu, gdje profesor književnosti Hambert dolazi iz Engleske i ženi se vlasnicom stana u kojem odsjeda, a pravi razlog njegove ženidbe je njena kćer, dvanaestogodišnja Dolores Haze. Djevojčica, koju Hambert privatno zove Lolita, nije tipična djevojčica. Iako je vrckava, kao i većina njenih vršnjakinja, ona je i seksualno naprednija od njih. Njena agresivna seksualnost provlači se kroz cijelu novelu zabranjene ljubavi, za koju je, složiti će se mnogi, kriv sam Hambert, koji je stariji i odgovorniji (barem bi trebao biti). Iako je njihova veza od početka osuđena na propast, Hambertova zabranjena ljubav polako prelazi u pravu opsesiju, koja ih proguta oboje. Njihov odnos prate osjećaj krivnje, strah i činjenica da tu ljubav (ako se uopće tako može nazvati) društvo neće prihvatiti. Nakon što Doloresina majka pogiba u automobilskoj nesreći, Hambert to vidi kao sjajnu priliku za približiti joj se, ući pod kožu nevinoj maloljetnici. Tu zapravo započinje pravi seksualno eruptivni vulkan, koji vas uvlači u Hambertovu, ali i u Lolitinu pomalo zbunjenu psihu.

Sam Nabokov je nekoliko puta pokušao spaliti rukopis, ali ga je u tom naumu spriječila supruga Vera. Iako je bila svjesna da joj muž radi na knjizi koja će izazvati burne reakcije, pretežito negativne, 1953. godine ugovorila je sastanak s urednicom “New Yorker”-a i sama joj odnijela rukopis. Urednica nije imala niti malo razumijevanja, kazavši kako ju je knjiga uznemirila. Ostali izdavači su smatrali djelo pornografijom, eksplicitnim priznanjem sredovječnog gospodina da je opsjednut djevojčicom. Našli su se i neki koji su priznali Lolitine vrijednosti, no nisu bili spremni na pravne posljedice objavljivanja romana i strahovali su da će ih knjiga s takvim sadržajem uništiti. Nastavivši voditi bitku, “Lolita” je ugledala svjetlo dana zahvaljujući Valter Mintonu (Walter Minton) iz njujorške izdavačke kuće. On je imao hrabrosti, te osigurao izdavačka prava.

slika2 Lolita Vladimir Nabokov: “Lolita”

Džeremi Ajrons kao Hambert i Dominik Svejn, utjelovljenje Lolite

Meni se knjiga svidjela jer je neobična zbog svojeg sadržaja, iako potpuno neprihvatljiva za to konzervativno doba. Moj dojam ne znači da podržavam takve činove, već promatram sa gledišta čitatelja na umjetnost. Izgleda da kako godine odmiču, ljudi su sve više otvoreniji i za takve tabu teme. Možda je to radoznalost, možda smo otvoreniji jer je današnja mladež znatno naprednija i zrelija, tko će znati. Zanimljivo je kako se vremena mijenjaju i kako je novela na početku svog izdanja dobila etiketu psihopatskog smeća jednako poremećenog spisatelja, a danas bismo ju svrstali pod umjetnost davnih pedesetih godina prošloga stoljeća. Vrlo interesantna činjenica je da su po uzoru na knjigu napravljena čak dva filma!

Osobno, gledala sam samo drugi, gdje su glavni protagonisti Džeremi Ajrons (Jeremy Irons) i Dominik Svejn (Dominique Swain) i ne mogu da ne spomenem kako je film znatno ublaženija verzija knjige, samim time što Dolores ima četrnaest godina, dok u knjizi ima tek dvanaest. Ako imate želju pročitati knjigu ili pogledati film, unaprijed se riješite predrasuda i pružite joj priliku. Na kraju krajeva, knjiga se odlikuje kvalitetom ukoliko vas ne ostavi ravnodušnima.


Matea Kutija je studentica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, izrađuje nakit i crta, voli pisanje, smijeh i pozitivne ljude. Najveći je ljubitelj čaja i vječni perfekcionista, a život ne bi mogla zamisliti bez obitelji i prijatelja. Skuplja nepotrebne stvari i stare časopise, a iz takta je najbolje izbace klišei, nepravda i naporni ljudi.

Editors choice