Wannabe talenti: Jurica Kus

Wannabe talenti: Jurica Kus

On je mlad, obrazovan, šarmantan i talentiran dvadesettrogodišnjak koji voli glazbu. Od djetinjstva stječe znanja o njoj. Naposljetku, odlučio se za glazbenu produkciju koja laicima i dan–danas predstavlja bauk.

Jurica Kus, osim što priča o glazbenoj produkciji otkrivajući svoja dosadašnja postignuća, progovara i o svojim planovima i snovima. U svakoj rečenici nazire se kreativnost i ljubav prema glazbenoj produkciji. Zbog ljudi poput Jurice glazba oduševljava i oduševljavat će mase i mase još stotinama godina. Pritom nije važna dob, rasa, spol i dolazite li, primjerice, iz manjeg grada kao što je Sisak, poput Jurice, ili iz metropole – sve dok vas pokreću ljubav i talent, uspjeh je neminovan.

WANNABE MAGAZINE: Kad i kako je započela tvoja priča s glazbom?

JURICA KUS: Priča s glazbom započela je 2005. godine kada sam imao 15 godina i kada me intenzivno počelo zanimati sviranje bubnjeva. Na koncertima bih uvijek stajao s jedne strane pozornice ili čak odostraga i cijeli koncert slušao i gledao samo bubnjeve. U to vrijeme kupio sam prve palice, ali još nisam imao niti jedan dio seta za bubnjeve i počeo sam lupati po loncima, stolicama, jastucima i svemu što je proizvodilo neki meni zanimljiv zvuk. U tim mojim pokušajima sviranja čuo me bratić koji je poznavao dečka koji je u to vrijeme svirao u jednom rock bendu, te pošto nisu imali bubnjara preporučio je mene. Iako su imali set bubnjeva sa svega par komponenti, brzo sam se snašao i počeo sve ozbiljnije svirati. U svemu tome čuo me i moj otac koji mi je odlučio kupiti pravi set bubnjeva. Ubrzo nakon što sam dobio bubnjeve upisao sam Rock akademiju u Zagrebu koju sam pohađao tri godine, te naučio gotovo sve što dan–danas znam svirati na bubnjevima. U međuvremenu sam promijenio par bendova s kojima sam radio na autorskim pjesmama i svirao koncerte. Najistaknutiji bend bio je Iks De s kojim smo 2009. snimili album koji, nažalost, nismo nikada izdali, ali smo pustili pjesmu “Bolji Svijet” kao singl na par radio stanica.

Zbog čega si se okrenuo baš glazbenoj produkciji? Što te je privuklo njoj?

Glazbenom produkcijom počeo sam se baviti nakon raspada Iks De–a. Počela me sve više zanimati elektronska glazba, te sam krenuo proučavati teoriju glazbe, komponiranje i produkciju i umjesto sviranja u bendovima okrenuo se suradnjama s pojedinim glazbenicima. Produkciji me privukla činjenica da kroz nju, kao glazbenik, možeš realizirati sve ideje koje imaš u glavi, te mogućnost otvorene suradnje s raznim kreativnim ljudima.

Jurica Kus Wannabe talenti: Jurica Kus

“Tu ideje kreću i završavaju.”

Vjerovao ili ne, mnogi zapravo ne znaju točno što radi glazbeni producent. Možeš li nam pojasniti?

U svijetu glazbe postoje izvršni producenti i glazbeni producenti. Izvršni producent se može jednostavnije shvatiti kao finansijski i PR manager, dok je zadaća glazbenog producenta da aktivno sudjeluje u kreativnom procesu stvaranja neke pjesme ili albuma u interakciji s bendom ili izvođačem, snimanju u studijima, miksanju i masteriziranju glazbe. On mora, poznavanjem teorije glazbe i globalnog stanja glazbene scene, ciljano oblikovati glazbeni izričaj nekog benda ili izvođača – kako bi isti bili publici zanimljivi.

Kakvu glazbu voliš slušati?

Volim slušati raznoliku glazbu i ne volim se svrstavati po žanrovima. Počeo sam s rock-om, pop-om, blues-om i funk-om, a zadnjih par godina sve više slušam elektronsku glazbu. Općenito mi se sviđa ritmična glazba nabijena energijom sa snažnim vokalima, bez obzira na žanr.

Čime se vodiš prilikom stvaranja glazbe – ukusu najvećeg dijela populacije ili ipak slijediš svoj unutarnji glas, svoje afinitete?

Većina pjesama počinje nekom idejom za melodiju ili ritam koja mi se vrti po glavi, a onda tu ideju poslije razrađujem u konačnu pjesmu, često u suradnji s pjevačima i gitaristima. Cilj mi je pjesmu uvijek napraviti tako da bude zanimljiva većem dijelu publike ali da ne izgubi svoju originalnost. To je uvijek igra kompromisa i cilj kojem svaki producent teži.

Koliko glazbenih instrumenata znaš svirati? Koji ti je najdraži instrument?

Prvi instument koji sam naučio svirati jesu bubnjevi i to mi je ostao najdraži instrument zato što je bubanj instrument koji daje duh pjesmi. Od ostalih instrumenata znam još svirati klavir i gitaru, a želja mi je u skorije vrijeme naučiti svirati i bass gitaru.

Imaš li nekog glazbenog uzora?

U početku, kada sam učio svirati bubnjeve, uzor mi je bio bubnjar Red Hot Chili Peppers-a Čed Smit (Chad Smith). Obožavao sam njegov energični stil sviranja. Najveći uzor danas su mi predvoditelji engleskog sastava Massive Attack Robert Del Naja (Robert Del Naja) i Grent Evan Maršal (Grantley Evan Marshall), zbog kojih sam se možda i najviše počeo baviti glazbenom produkcijom. Kod njih me fascinira način i sloboda na koji oni stvaraju glazbu s dosta kreativnih glazbenika koje su okupili oko sebe.

Postoji li netko s kim bi volio surađivati?

U Hrvatskoj je činjenica da postoji dosta mladih kreativnih glazbenika i bendova s kojima bi u skoroj budućnosti volio surađivati i napraviti nešto dobro. Od poznatih glazbenika mislim da bi zanimljiva suradnja bila s TBF–om, volim njihov stil.

Koji su tvoji prioriteti u životu?

Prioriteti su mi završiti fakultet koji sam započeo, te se poslije pokušati profesionalno baviti glazbom.

Koji su ti planovi za budućnost što se tiče glazbene produkcije?

Prije svega, želio bih još dosta toga naučiti o tehničkoj strani produkcije kao što je miksanje i masteriranje glazbe. Plan mi je upoznati mlade, talentirane i kreativne glazbenike, te s njima u suradnji napraviti dobru glazbu koju će ljudi sa zadovoljstvom slušati.

Osim što se baviš glazbenom produkcijom, studiraš Inženjersko modeliranje i računalne simulacije na Fakultetu strojarstva i brodogradnje… Baviš li se još nečim?

Uz glazbu i fakultet bavim se još i ronjenjem. Općenito obožavam sport i kada sam god u prilici sa zadovoljstvom uzmem loptu i zaigram košarku, nogomet, vaterpolo, odem jedriti ili sjednem na bicikl i provozam se u prirodi. “U zdravom tijelu zdrav duh.”

Jesu li ti se svi snovi dosad ostvarili? Što bih ti mogla poželjeti?

Na svu sreću – nisu, jer moji snovi su moje gorivo koje me gura da uvijek idem naprijed, ali se nadam da jednoga dana hoće i da ću biti zadovoljan s onime što sam postigao. Poželjeti mi možeš samo mnogo sreće jer bez nje sve ide dosta teže. (Smijeh)

Izvor fotografija: Jurica Kus


Ela Vujanić - “La vie est belle.” Jasno, kratko… Prikladno.