Većina ljudi verovatno nije ni znala da postoji čovek koji je “utabao staze” u SAD-u srpskim košarkašima, poput Vlada Divca, Predraga Danilovića, njegovog imenjaka Stojakovića, pa Aleksandra Đorđevića, kao i drugih koji su se uspešno ili manje uspešno okušali na severnoameričkom kontinentu. Danas je srpska “kolonija” u NBA ligi mala, a čine je svega tri igrača – Darko Miličić, koji je član Bostona (Boston Celtics), Vladimir Radmanović u Čikagu (Chicago Bulls) i Saša Pavlović, čiji klub je Portland (Blazers). Ako računamo i Nikolu Pekovića, to je stvarno mali broj, ali to nije tema.

Zdravko Govedarica, zvani Bato, rođen je 1928. godine u Čikagu, od oca Teodora i majke Ane. Njegov otac je pre Prvog svetskog rata emigrirao u Ameriku iz Hercegovine, tačnije, sela Avtovca. Bio je najmlađe dete u porodici, peto koje se izrodilo iz Anine i Teodorove ljubavi, posle tri kćeri i jednog sina. Iz tog razloga, verovatno, dobio je nadimak Bato, koji ga je pratio kroz ceo život, kao i karijeru. Prema popisu stanovništva iz 1940, vidi se da je rano ostao bez oca, jer mu je majka bila navedena kao udovica.

Karijeru je, kao i većina igrača u Državama, počeo u srednjoškolskim danima, gde su ga “snimili” skauti jedne od tada najboljih univerzitetskih ekipa sa čikaškog DePol Univerziteta, Blu Demonsi (DePaul Blue Demons). Ponudili su mu punu sportsku stipendiju, pa je ubrzo postao član ekipe koja je 1945. osvojila državno prvenstvo, predvođena Džordžom Mikanom (George Mikan), najboljim američkim igračem pedesetih godina 20. veka, kao i zvanično jednim od 50 najboljih NBA košarkaša svih vremena. Tako je 1947. Bato počeo sa studijama na DePolu, a prema pravilniku, prvu godinu nije mogao da igra, ali je vredno učio i trenirao.

depaul 1950 51 Zdravko Bato Govedarica: Prvi košarkaš srpskog porekla u NBA ligi

Košarkaški tim Univerziteta DePol u sezoni 1950/51, posle koje je Govedarica draftovan u NBA ligu

Naredne sezone je zaigrao u prvoj petorci, na poziciji plejmejkera, uz prosek od 8,5 poena po meču. Brzo je postao vođa ekipe, da bi u trećoj godini bio i najbolji strelac sa 11,5 poena po meču, a na završnoj godini, 1951, imao je 14 poena u proseku. Za to vreme, takav učinak je bio odličan. Izabran je u idealni tim NCAA lige, a nastup na meču protiv najvećih zabavljača u istoriji košarke Harlem Globtrotersa (Harlem Globtrotters), takođe je bio zapažen.

Sve to ga je odvelo na draft te godine, gde su ga izabrali Sirakjus Nešnlsi (Syracuse Nationals), kao 24. pika. Nažalost, nije zaigrao u “preteči” Filadelfije (Philadelphia 76ers) naredne dve godine, pošto je mobilisan u borbenu jedinicu američke vojske i poslat u Korejski rat. To je uticalo da njegova karijera u najjačoj ligi bude veoma kratka i skromna, pošto je odigrao svega 23 utakmice u sezoni 1953/54, uz prosečno 3,3 poena i jednu asistenciju.

Ipak, to nije uticalo na to da 1974. godine bude izabran, odnosno primljen, u košarkašku Kuću slavnih Univerziteta DePol, kao i države Ilinois. Nakon karijere se bavio privatnim biznisom, a volonterski je trenirao školske košarkaške ekipe i bio veliki zaljubljenik u golf, koji je često igrao. U srpskoj zajednici je bio veoma poštovan i dugo je učestvovao u radu Srpske nacionalne federacije “Jedinstvo” iz Čikaga. Oženio je Doroti Vujović, sa kojom ima četiri sina: Teda, Brajana, Miloša i Daneta.

U godini kada je preminuo, 2006, Bato je izabran za jednog od 50 najboljih igrača rođenih u tom gradu. Našoj javnosti nije bio poznat, a u otadžbini i kraju odakle potiče se o njemu zna malo ili se ne zna ništa. Ipak, zahvaljujući zaljubljenicima u košarku, prvenstveno portalu Moja Hercegovina, održava se sećanje na čoveka čije je pojavljivanje na američkim parketima najavilo eru i plejadu uspešnih košarkaša, kako iz Srbije, tako i sa ovih prostora.


Radoslav Rade Jokić je diplomirani sportski novinar, bivši košarkaš, obožava sport, bilo to gledanje ili bavljenje istim. Slobodno vreme posvećuje bliskim ljudima, kao i rekreaciji, pisanju, čitanju… Muzika ga opušta i motiviše. Zavisnik od komunikacije sa ljudima, ne voli samoću i tišinu. Kako i sam kaže “nikada ga ne drži mesto”, čovek je “od akcije”, a Beograd je pravo mesto za njega jer mu pruža sve što mu treba.

Comments