Tmuran pogled. Veliko sivo prostranstvo spuštenih roletni. Ponegde sija glamur američkog i evropskog kapitala. Ostaci komunizma su na svakom koraku. U parkovima nema žireva. Zidovi ne daju slobodu grafitima.

Vraćam se polako u svoju hotelsku sobu.

Sofija je grad izmučene duše. Na ulici me ni ne primećuju. Svi se ponašaju kao da su ljudi bez lica. Svi se zapravo ponašaju kao da su ljudi nužno zlo.

Ali ne sa prekorom. Ne, nemojte me pogrešno shvatiti, ne tako!
Deluju umorno. Samo deluju umorno, umorno od života.

Možda smo i mi u Beogradu takvi, ali su naše “baterije” alkalne. Ili sam ja taj koji ne ume da “vidi” ljude?

Ono u šta sam ipak siguran bio tada, ali sam i dan-danas…
Te noći zvezde su slabo posećivale nebo.

Noć je polako, ali sigurno gutala grad. Jedino što nije mogla da sažvaće i teškom mukom je ispljunula je mala grupa srpskih turista.
Ne, bolje reći – mala grupa nomada. Nacionalnost je “so out” kada ne razmišljaš glavom, već životinjskim instinktom. Upravo nas je taj instinkt i doveo do kapije gde živi pritajeno Zlo.

natalie portman closer Život u mraku

“Nudim vam ono što možete da vidite, a ne možete da imate! Nudim vam zabranjeno! Nudim vam samo istinu, nikako obmanu!” – reče Zlo.

I mi uđosmo bez trunke griže savesti, bez trunke sumnje, spremni da platimo cenu. Hrabro? Tužno? “Mi smo samo muškarci!” – davao sam sam sebi sigurnost u gluposti.

Dug hodnik, ljubičasta svetla, senke. Podrum bez prozora, tama bez dodira.

natalie portman ass closer 06 Život u mraku

Ulazim u WC. Polugola devojka sa “hobotnicom” – tipom koji dok je nije “upoznao”, nije ni znao da ima toliko pipaka, ženske gaćice na pisoaru u obliku… (ju,ironije li?!), roze slamčica sa nepošmrkanim ostacima kokaina. Ništa novo. Ništa vredno pažnje. Ništa, a opet nešto.

Namestio sam šiške, zategao sako u ramenima, digao levu obrvu i samouvereno ušetao u mrak.

Mrak – mesto gde se dug hodnik završava, ljubičasta svetlost nestaje, čovek postaje senka.

184933  closer l1 Život u mraku

Centralna šipka. Da, tu je naš separe. Senke nomada hitro naručuju, a milimetarski sporo ispijaju. Uzburkana krv, toplota u stomaku, znoj, kolutanje očima, odobravanje atmosfere, svaki pogled su etikete zalepljene ovoj noći. I ne skidaju se. Ne peru se. Ne peru se, a tako smrde.

Muzika se polako stišava. “Bad Girl”, Madona.
Koliko je samo puta ušla među te senke uz istu pesmu, isti ritam? Koliko je samo puta ušla u tamu?

231 Život u mraku

Dugim nogama hoda putem bez povratka. Mogao bih da vam opišem njeno telo do savršenstva. Neću! Mogao bih da vam pričam o izgledu i boji njenog seksi veša. Neću! Mogao bih da vam kažem njeno ime. Neću! Imam na to pravo. Imam pravo da je ne prodajem, jer ona nije roba.

Srče se život, mljacka se erotika, proždire se njena sloboda. Javnost aplaudira.

Ništa nije kao pre, tačka počinje.
Ja ne znam da li je to prava ona, to samo Zlo zna. Ja ne znam da li sam to pravi ja, to samo ona zna.

Fiksirala me je.
“Oslobodi me i poželi me!”
Vidim to u njenim očima i pokretima. Vidim vapaj i želju za osvetom životu.

Ustajem i prilazim joj dok oko nas negoduju i dobacuju. Dodiruje mi hladnim šakama vrat. Negde, nekad, u nekom trenutku, Zlo joj je amputiralo ljubav i zaledilo dodir. U zenicama joj plutaju ostaci davno ugašene sreće. Na usnama tinja govor slobode. Ljubi me u obraz.

“Would you go with me?”
“Sorry, I would, but I just can’t!”
Senke iz hodnika se obavijaju oko mene, njihove ruke mi drobe i ovo malo snage.

Na ulici sam. Izbačen, ali slobodan.
Te noći zvezde su slabo posećivale nebo.

18. februara 2011. godine bugarska policija je zatvorila četiri striptiz bara i sedam klubova u kojima su radile prostitutke. Tom prilikom je uhapšeno dvadesetak “žestokih” momaka, ali i nekoliko makroa.

natalie portman natalie portman 6163434 1600 1200 Život u mraku

Beograde, oslušni malo sebe, ni tvoji ljudi nisu senke.


Marko ”Radoja” Radovanac, beogradska skitnica, u stalnoj potrazi za novom idejom. Glavno oruđe – reč, najbolji prijatelj – emocija. Sve više od navedenog bi zahtevalo cenzuru i obaveznu psihijatrijsku analizu.

Comments