Slušam pre nekoliko dana razgovor dve koleginice (tačnije – radoznalo prisluškujem) na temu muškaraca i njihovih centimetara. Njihov razgovor na ovu večitu temu podstakao me je na razmišljanje o tome kome je to značajnije. Ispadne da žene više pate zbog toga što muškarcu nedostaje nekoliko centimetara. Ipak, čini mi se da to mnogo teže pada onima koji ceo život žive s patrljkom, pa makar to i sakrivali viškom samopouzdanja.

Prva merenja počinju već u pubertetu kada odaberemo lenjir i odlučimo se da izmerimo muškost. Odmah nakon prvog merenja pomislimo: “Hm, da li se meri odavde, gde je zapravo početak i kako su drugi došli do te cifre?” Naravno, tek kasnije skontamo da većina nas laže na tu temu, jer centimetara nikada dosta.

Zapravo, većina muškaraca nije zadovoljna svojim centimetrima i možda bi mogli ovako da se podele u grupe:

  1. Dao bih 10 godina života za 5cm više
  2. Dao bih 2cm samo da je malo deblji
  3. Dao bih 3cm samo da nije kriv
  4. Dao bih 5 godina života da je 5cm manji

A samo mali deo muške populacije je u fazonu:  “Jeb’o te, savršen je  – i sam bi na njeg’ naskočio”

Comments