Muškarci nikad nisu razumjeli ženin odnos prema cipelama, a vrlo je jednostavan. Kad žena bira nove cipele, obično joj za oko zapadnu one najsjajnije, najmodernije i najpoželjnije. Ponekad baš te najpoželjnije nisu i najudobnije, ali i to prebrodiš zato što se sjajno osjećaš dok ponosno koračaš.Većina žena ima fetiš visokih potpetica, iako kažu da tko visoko leti, nisko pada. Zato ni visoke potpetice nisu za svaku ženu. Visoke potpetice nose samouvjerene žene koje su se za hodanje u njima već izvježbale. Put do visokih potpetica nije lak. Prije toga puno godina provedeš trčkarajući u tenisicama. Naravno, kad smo bile mlađe, naučiti vezati tenisice bila je znanost svoga doba. Kad se istrčkaraš u tenisicama, spremna si za balerinke, osjećaš se kao da ti je netko dao besplatnu ulaznicu u svijet odraslih. U posebnim prilikama poput vjenčanja i dosadnih obiteljskih okupljanja dobile smo i bonus – male potpetice! To je neobjašnjiva strast i sreća koja traje, nažalost, vrlo kratko…
A onda, kad te pošalju u svijet, da samostalno donosiš odluke i dobiješ onaj neobjašnjivi osjećaj slobode da biraš, tad biraš najbolje cipele. Bar takve želiš, mada često moraš potegnuti za lošijom kopijom istih. Pratiš trendove, sanjaš Louboutinke i Manolice… Najvažnije je da nekako ispuniš policu s cipelicama! Tu bude onih sjajnih za novogodišnje tulume, neonskih za sive kišne dane, klasičnih crnih… i uvijek ti ostane bar jedan par onih finih mekanih tenisica za kojima posežeš u nedostatku osjećaja lakoće.
Visoke potpetice nose samouvjerene žene koje su se za hodanje u njima već itekako izvježbale
Ni Manolice ni Pravi ne padaju s neba. Optimistično tvrdim da jednom svaka singl djevojka može dobiti i oboje. Svoje sam cipelice i svog Pravog našla, a u međuvremenu, naučila sam živjeti i sa cipelama prethodne sezone i to sa sniženja.
