Petak navečer, vozim se ja u tramvaju, kad iza mene sjede dva polu-normalna Dalmatinca (od kojih već dobivam gastritis na želucu) i raspravljaju: “Mislim, jučer je bila ‘in a relationship’, danas je već ‘it’s complicated’.” A drugi će na to: „E, ja i kad u braku buden, napisat ću ‘married’ and it’s complicated’, ionako je cijeli život complicated.” Prvi se grohotom nasmijao i konstatirao kako su si za sve to ionako žene krive, te da nismo normalne. U tom trenu se u mojoj glavi krenula odvijati ona allymcbealovska scena u kojoj su mi odjednom zubi narasli do brade, nokti se pretvorili u kandže, a govor u lavovsku riku. Scena je trajala pet i pol sekundi možda, ali dovoljno da si zamislim kako se krvoločno borim s dotičnom dvojicom na podu. Nazad u stvarnosti, promrmljah “kreteni” u bradu i napustih tramvaj.
Nekoliko minuta poslije nalazim se s frendicama koje već lagano mirišu po vinu. Standardno rakijanje kao uvertira u izlazak začinjeno je bujicom muškim imena, od kojih je jedan zauzet, drugi oduzet, treći odsutan, četvrti prisutan itd. Nakon pet-šest medica olajavanje standardno završava sa: “Kreteni, sve su oni krivi.”
Nakon tog petka ne mogu si izbiti iz glave osjećaj kako su muškarci i žene opasno zaratili, da u nekom paralelnom svijetu postoji ploča koja bilježi rezultate s lijeve i desne strane, skladište tajnog oružja i da se ljubav pretvorila u bojno polje. Da bi dokazala svoju teoriju, otkrit ću samo mali djelić muškom rodu već dobro poznatih trikova kojima se žene naoružaju prije nego krenu u bitku.
Obrana je najbolji napad
Znate kako to već ide, ako odmah pristaneš na njegov šarm, ništa od buduće romanse stoljeća. Iako te pogodi metak u čelo, gotovo uvijek je bolje reći “ne” na početku, jer znamo da ta magična riječ nekad ima jaču snagu zapaljivosti nego spank.
Faktor izazova
Okej, shvatili smo. On je frajer, njega svaka želi, on je “nenadjebiv”, i ako izabere baš tebe – prava si sretnica. Krivo! On je samo izazov – ali ne toliki da ne možemo postaviti stvari obratno – žena je izazov i koliko god on bio wow, žena to mora biti više.
Oprez
Nema prepuštanja do kraja i koliko god se poželimo prepustiti i isključiti razum, nužno je upaliti crvenu lampicu i biti na oprezu. Problem je što je svaka meta drugačija i nikada ne znaš kada si dovoljno oprezna ili si samo “opreznija”. Pa da ne bi bilo: “zaljubila se mala, bila zavedena…”
Uvođenje statista
Inteligentna žena nikad nije sama i uvijek ima back up, bio on u obliku najboljeg prijatelja koji izaziva ljubomorno zelenilo ili potrčka koji bi odmah pristao na poraz samo da je vaš. Laka žena spava s dvojicom. Razlika je očigledna.
Gluma
Žena uvijek ima neku taktiku, slabiju ili lošiju, i ona opet ovisi o meti. Za poen više potrebno je puno toga sakriti, odnosno ne otkriti previše. Malo stilskih figura obično nije loše, ali kad se počneš osjećati kao Ema Bovary ili Nabokova Lolita, moraš podignuti bijelu zastavu.
Krv, znoj i suze
Da ne duljim previše, kažu da je u ljubavi i ratu sve dopušteno. Krv, znoj i suze dobar su pokazatelj da smo skrenuli s bojišta u neko krivo polje i da poraz kuca na vrata.
“Catch me if you can”
Mislila sam da je igra lovice prestala biti zanimljiva kad kreneš u školu, ali izgleda da nije. Nekoliko je opcija: ili se dobro skrivaš i prepuštaš lovu ili glumiš da si lovina, a u stvari loviš ili si se spotaknula od silne lovice. Idealno bi bilo naći se na pola puta, pa sa srećom.
Psihička snaga
Da, bit će teško, bit će dugotrajno, bit će trenutaka kad ćete htjeti odustati, bit će trenutaka kad mislite da ludite… Ali znate kako kaže jedan brand: Pametni slušaju glavu, glupi srce. Izbor je na vama!
Granica
Ljubavne igrice navodno su jako zabavne. Slažem se, ali samo dok postoji granica. Najbolje ju je postaviti na samom početku u svojoj glavi, jer kad se sve granice pređu, žrtve su neizbježne.
Potpisivanje kapitulacije
Odigraš najbolje moguće, upotrijebiš sva oružja i samo ti još fali medalja oko vrata… i onda, sudac diže pločicu i bodovi odlaze na suprotnu stranu. Da, često nije sve u ženskoj moći, često ti meta pobjegne brže nego što očekuješ i tad ne preostaje ništa drugo nego potpisati kapitulaciju.
Da se ponovim, iako kažu da je u ljubavi i ratu sve dopušteno, izgleda čak i to da ljubav postaje rat. Uvijek netko gubi, netko dobiva, uvijek je neka strana psihički spremnija i puca u protivnikove slabe strane. Na kraju dana netko diže bijelu zastavu, drugi dva prsta za pobjedu… A zapravo svi želimo pružiti protivniku ruku i potpisati mir, voditi ljubav, a ne rat. Možda sam u ovih 10 točaka razoružala slabiji spol, mada vjerujem da hard core bitches imaju podosta oružja na lageru koje moj naivni mozak nikad neće dokučiti. I, da… ovim sam možda poslala apel muškom rodu da odustane ili da me jednostavno razoruža. Jer koliko god netko tvrdio suprotno, ja mrzim igrice. Želim dosadu.
Andrea Kljajić je studentica prava, provincijalka pod svjetlima velegrada, kozmopolit otvorenog srca i uma, serijski monogamna ovisnica o ljubavi, zaljubljenik u poeziju Miroslava Antića, gracioznost Audrey Hepburn i filozofiju Jean Paul Sartre-a. Ona je vječiti sanjar inspiriran pisanom riječi i ostarit će u kutiji modnih časopisa, knjiga, CD-a i cipela.
