Videli smo iranski Khaju most i italijanski Ponte Vecchio. Ove nedelje idemo do Kine, u provinciju Guangsi (Guangxi), u kojoj se nalazi most Čeng Jang (Chengyang).
Ovaj most, koji omogućava prelazak preko reke Linsi (Linxi), završen je 1916. godine i spaja dva manja kineska sela na severu provincije Guangsi. Iako ga koriste najčešće stanovnici samo dvaju pomenutih sela, most trpi gust saobraćaj, a osim toga služi i kao jedna od glavnih turističkih atrakcija ove provincije.
Most ima dužinu od oko 65m, a širina prolaza je između 3m i 4m. Napravljen je od drveta i kamena, a sastoji se iz dveju platformi (koje se nalaze na krajevima mosta), triju stubova i pet paviljona. Na celom mostu postoji čak 19 verandi, raspoređenih na tri sprata. Zapanjujuć podatak je taj da je ceo most podignut bez upotrebe eksera! Za njegovu izgradnju zaslužna je etnička grupa Dung (Dong), jedna od 55 koje danas zvanično žive negde na teritoriji NR Kine.
Ovaj most predstavlja savršen spoj umetničkih radova (koji su na zidovima unutrašnjih hodnika i tavanici), pomenutih verandi i predivnih kineskih paviljona sa jednom pre svega korisnom građevinom, koja svojom veličanstvenošću svakako prevazilazi prvobitnu namenu – ovaj most postao je jedan od simbola provincije Guangsi i jedna od građevina koje privlače turiste koje više interesuje ona ruralnija Kina od njenih metropola. Naime, u okolini mosta nalazi se čak osam sela u kojima žive pripadnici etničke grupe Dong. To su Ma’an (Ma’an), Ping Džai (Pingzhai), Jan Džai (Yanzhai), Čeng Jang-Da Džai (Chengyang-Dazhai), Ping Pu (Pingpu), Ping Tan (Pingtan), Đi Čang (Jichang) i Guan Dung (Guandong). Pogled sa mosta oduzima dah, jer vam se pred očima nalaze široka reka, bezbroj drveća čaja i polja na kojima rade kineski seljaci, a sve to uz zvuk reke i vodeničnog kola koje se okreće.
Za ovaj most vezuje se i jedna legenda, koja se prenosila s kolena na koleno u nekoliko okolnih sela i, naravno, ima veze sa ljubavlju. Naime, jedan zaljubljeni par šetao je mostom, kada je neobjašnjivi vetar “gurnuo” devojku u vodu. Njen dragi nije znao kako da joj pomogne – nije smeo da skoči zbog visine na kojoj se nalazio – i stajao je na mostu, sav u suzama, ne znajući da je devojku u vodu odvuklo kraba-čudovište koje ju je u tom trenutko ubijalo. I baš kada se momak spremao da izvrši samoubistvo, iz reke je izleteo zmaj, koji je ganut njihovom ljubavlju spasio devojku, vratio je presrećnom mladiću, i ubio čudovište koje ju je napalo.
Kako bi se zahvalili zmaju i održali sećanje na njega, stanovnici okolnih sela su na osnovama tadašnjeg manjeg mosta izgradili ovaj i, kako se zmaj mogao boriti i protiv reke i protiv vetra, nazvali ga Cheng Yang Feng Yu Qiao (feng je vetar, yu voda, a qiao most). Danas je ovaj most mesto na kome se često sastaju ljubavnici iz okolnih sela.
Dejana Knežević voli knjige (one opipljive), crnu boju i Avenged Sevenfold; Behemota, kafu i McQueen-a. “I am sick of lovable people, somehow they are all a lie.” (D. H. Lawrence)
