Možda nismo svesni, ali postoji pritisak zahteva da budemo zadovoljni, srećni, stabilni, smireni, da ostanemo fokusirani na pozitivne emocije i da uvek vidimo do pola punu čašu. I kad se osećamo grozno, kad želimo da naprosto smrskamo tu čašu o zid, umesto da zamišljamo kako je do pola puna, zbog imperativa pozitivnosti osećamo se duplo gore.

Osećamo da smo neuspešni u onom jedinom što valjda možemo da oblikujemo, na čemu možemo da radimo i da menjamo – a to smo mi sami. Naša nastojanja da budemo bolja osoba padaju u vodu sa pljuskom koji još dugo izaziva talase u našem unutrašnjem jezeru mira.

Svako ko je ikada pokušao da praktikuje pozitivnost, suočio se sa činjenicom da je nemoguće biti pozitivan na silu. To se ne da izgurati na mišiće.

gde je pozitivnost Gde je pozitivnost kad je sve užasno i grozno
Comments