Subota navečer, a na TV-u premijera filma “Seks i grad”. Odoljevam groznici subotnje večeri i ostajem u toplini svog kauča da se prisjetim najdražih mi romantičnih scena odgledanih prije nekoliko godina u kinu. Prvi put kad sam ga gledala pretvorile smo filmsku poslasticu u pravi ženski izlazak, po uzoru na četiri najdraže heroine s filmskog platna, i nekako se čar samog filma izgubila u čavrljanjima uz koktele poslije filma. Ovaj put društvo mi je pravila samo mačka zavaljena u podnožju krevetu. Uvjerena sam, i ona je sa mnom pratila film. Puna tri sata uživale smo u prohladnoj noći koja je završila s jastukom natopljenim suzama zbog završne scene s jednim ormarom i cipelicama.
Toliko se već pisalo o Carrie Bradshaw da pomislih i sama kako nema više ništa novo što bih o “Carrie fenomenu” mogla reći, a kamoli napisati, sve dok prije neki dan nisam pogledala još jednu epizodu vječno gledljive serije. Mjesto radnje je potpuno isto, samo što mi je ovaj put umjesto mačke društvo pravio ni manje ni više nego – tata. Voli on tako nekada zaviriti u ženske glave, mada svako njegovo gledanje te serije završi komentarom koliko je glavna junakinja ružna. Na ekranu se taman prikazivala famozna epizoda o leptirićima i onom “zsa zsa zsu” osjećaju, kada je tata uzviknuo: “Pa sad shvaćam! Ti si zapravo kao ona! Stalno neke ljubavne zavrzlame, a nikad mira!” Nasmijala sam se i u sebi pomislila: “Tata, potpuno sam mirna, baš zahvaljujući Carrie”.
Kad pratiš tu seriju sa 17 godina, zaslijepiš se snovima o Manhattanu, skupim cipelama, limuzinama i čarima muškaraca. Šest godina poslije, kad si single i miljama daleko od Upper East Sidea, nekako sama sa sobom dođeš do biti. Etiketirajte ju ispraznom, isklišeiziranom, isfuranom, površnom, ali vjerujte mi da ima neke podloge zašto nam je svima u jednom trenutku poslužila bar mala doza Carrie Bradshaw.
Tko nije poželio sve ono što je Carrie nudio Aidan? Zgodni dizajner namještaja bio je sve što je Carrie mislila da želi od jednog muškarca; emocionalno dostupan i spreman na vezivanje, nudio joj je ključeve vlastita stana, upoznavanje s roditeljima i prsten koji će ih vezati do kraja života. Činilo se kao da je Carrie nadomak ostvarenja onoga o čemu je cijeli život sanjala. Zbog njega se odrekla cigareta, pokušala zavoljeti seoski život i nosila zaručnički prsten oko vrata, a sve to uz potiskivanje vlastitih emocija prema Mr. Bigu. Unatoč tome što je Aidan bio savršen na papiru, ipak nije bio onaj kojemu se mogla u potpunosti predati. Vjerujem da smo sve nekada poznavale dečka po “PS”-u, a ipak sve nije funkcioniralo kao u bajci. Možda zato što ni mi žene nikako nismo savršene, a kamoli idealne. Zbog Aidana i prividne sreće Carrie je pokušala promijeniti vlastito ja i romansa se raspala kao kula od karata. Možda nas to nije Carrie naučila, ali sigurno nam je pomogla da shvatimo kako bez obzira na sve – ne trebamo mijenjati sebe zbog muškarca.
Pristati na prividno savršenstvo...
…Jer tamo negdje jedan muškarac želi vas u vašem pravom i originalnom obliku, sa svim nespretnim manama i plućima zaraženim nikotinom. Baš kao što je Mr. Big želio Carrie. Na putu njihovoj vječnoj sreći uvijek se isprečavao loš tajming, zbog kojeg je često Carrie bila ta koja je lovila njega, ali on je uvijek bio prisutan, koliko god se borila sa svom dramom. Na kraju, onog trena kada ga je pustila, pustila da on ulovi nju, nastao je scenarij za filmski klasik. Zato baš uvijek trebamo – pustiti muškarce da love nas.
...ili se savršeno prepustiti nesavršenom?
…I da ulove fantastičnu, zadovoljnu i neustrašivu single djevojku, koja uz sve propale romanse i slomljena srca najljepšu ljubavnu vezu dijeli sama sa sobom, djevojku koja je preživjela padove na modnim pistama, krađe cipela i pokvarene kompjutere i pretvorila se u samopouzdanu ženu koja uvijek ima snage tražiti svoju pravu ljubav.
Carrie, hvala ti za sve trenutke u kojima si nas podsjetila koliko je bitno da volimo fantastične sebe, sve do naše buduće modificirane ekranizacije vlastitog “Ever thine, ever mine, ever ours.”
Andrea Kljajić je studentica prava, provincijalka pod svjetlima velegrada, kozmopolit otvorenog srca i uma, serijski monogamna ovisnica o ljubavi, zaljubljenik u poeziju Miroslava Antića, gracioznost Audrey Hepburn i filozofiju Jean Paul Sartre-a. Ona je vječiti sanjar inspiriran pisanom riječi i ostarit će u kutiji modnih časopisa, knjiga, CD-a i cipela.
