1304871735 16 Volim da vežbam, a ti?

Za svega šaku ljudi fizička aktivnost predstavlja zadovoljstvo i nešto bez čega dan ne može proći. Oni su tako navikli od malih nogu. U zdravom telu zdrav duh. Za mnoge druge je to jedan vid mučenja i nije im jasno zašto bi iko izlagao svoje telo torturi, znojio se, patio se i slično. To su krajnosti. Imamo i sredinu – povremene vežbače, zatim počeću_od_sutra vežbače, sezonske iliti proletnje vežbače i naravno famozne ”teretandžije”. Da se zna, to nisu sportisti, već instant naduvana ljudska tela, koje vodi nagon/kompleks da budu što veći. Kao nagon malih ljudi koji kupuju velika kola.

Kako uklopiti vežbe u svakodnevnicu? Pored toliko sitnica koje život čine kako se naterati i odvojiti malo vremena i za to? Da li one osobe koji ne mogu prevazići osećaj zadihanosti pri trčanju, koji ne vole bol mišića pri treningu, znoj i trud, mogu zavoleti vežbanje? Naravno. Reč voleti je glagol. Ti to radiš, voliš nekoga, a osećaj ljubavi to prati. Kako to preneti na vežbanje? Prosto. Osećanja uvek prate akciju.

Desilo se svima da su upoznali neku osobu koja im je u samom startu bila antipatična. Ili neku osobu koju niste preferirali, možda ste je čak i mrzeli potajno, ali kada ste je upoznali priča se promenila ”ko bi rekao da ćemo se mi družiti i biti dobri, najbolji drugari/drugarice”. Tako je i sa fizičkom aktivnošću. Telo prvo burno reaguje, a kasnije se zahvaljuje – zdravim organizmom, lučenjem endorfina – hormona sreće, a i vizuelnim efektima. Ništa više od vežbi ne hrani naše telo i duh i ne pruža osećaj zadovoljstva (da se podsetimo i seks je fizička aktivnost).

Svi hoćemo da budemo u formi, ali da se to desi samo od sebe, recimo preko noći i, naravno, da ne ulažemo trud. Kako za trening tako i za sve. To je veoma loš pristup životu. Lako nam je biti rob navika po pitanju jutarnje, popodnevne i večernje kafe, a na druge stvari se nekim čudom nikako ne možemo navići, kao što je slučaj sa ustajenjem pre podneva. Izgovora za lenstvovanje i vegetiranje ima pregršt, razloga nema. Ko želi nađe način, a ko ne, nađe izgovor.

Da eliminišem neke od izgovora odmah.

Za vežbanje vam nisu potrebne najnovije patike i trenerka po poslednjoj modi, individualni treninzi, preskupe članarine u raznoraznim klubovima i teretanama, kao ni drugarica, drug i druge vrste podrške. Nije potrebno ni dosta vremena za to, a naročito ne specijalno planiranje idealnog dana započinjanja treninga.

Tokom dana svako od nas žudi za pola sata mira, vremena za sebe. Obično se nasučemo na garnituru ispred TV-a i to je to. Shvatite vežbanje kao malo vremena za sebe. Fizička aktivnost je najbolja stvar koju sebi možete priuštiti. Bolja je od pedikira, manikira, spa tretmana, frizera, koje kakvih napitaka sumnjivog porekla, piva sa društvom i šopinga.

–  Više se kreći. Trčanje najbolja i najzdravija aktivnost. Teško je početi sa tim. Umesto trčanja, počni da šetaš. Ostavi ključeve od automobila, motora, izađi iz gradskog prevoza  i jednostavno prošetaj.

–  Jutro je nezgodno za vežbanje. Toliko toga ima što smo odložili još pre neki dan baš za danas i moraćemo verovatno za sutra. A ko će vežbati predveče, spremamo se za kafu, piće, do grada. U toku dana ima toliko praznog hoda da se može izdvojiti nekoliko puta po 10 minuta za nekoliko čučnjeva, trbušnjaka, laganih vežbi ili makar istezanje. Ponekad je dovoljno “flešdensovati” (igrati kao manijak kroz kuću kada si sam, uz svoju omiljenu muziku).

Sedi što manje. Silni mejlovi, poruke i telefonski razgovori, gluposti na Internetu koje moraju da se obave da bi bili u toku sa tuđim životima koje često vodimo, oduzimaju dosta vremena, koje tako upotrebljeno čini da naša tela budu pogrbljena, da nemamo pravilno držanje. Čini nam noge mlitavim i išaranim celulitom, jer smo za to vreme sedeli u neprirodnom položaju, a taj celulit nam dalje pomaže da cirkulacija bude sve slabija i slabija i još sijaset posledica.

– Nađi aktivnost koja ti odgovara, koju bi voleo da radiš. Bilo da je to timski sport ili neka individualna vežba i počni, lakše je raditi nešto što voliš.

– Ne žuri. Žurba nišra dobro ne donosi, naročito ne dugotrajne rezultate. Vežbaj polako.

– Odredi svoj minimum – onoliko koliko uvek možeš da ispuniš.

Vežbaj zbog sebe, ne zbog drugih. Vežbaj zbog svoje budućnosti, da što duže ostaneš mlad.

Endorfin, hormon sreće, koji se luči nakon fizičke aktivnosti, osim što te čini srećnim , dobro utiče na tvoje zdravlje, ten, opušta mišiće, čini da bolje i kvalitetnije spavaš. Utiče i na tvoju psihu, osećaš se jačim i lakše ti je sa svime da se izboriš. Uostalom, mnogo smo lepši sebi u ogledalu.


Iva Lekić voli podjednako da komplikuje i pojednostavljuje, čvrsto veruje svom instinktu i ne daje obećanja, jer ih zaboravlja. Ima skoro savršen odbrambeni mehanizam protiv primitivnih oblika života koji nas okružuju. Još uvek ne zna šta će biti kad poraste.

Comments