Osobe sklone depresiji imaju stil izražavanja prema kome je moguće prepoznati njihovo unutrašnje stane. One u običnom govoru koriste mnogo prideva koji opisuju negativne emocije (usamljen, tužan, smoren, izgubljen), kao i mnogo više oblika zamenica prvog lica jednine (ja, mene, sebe) nego trećeg (on, ona, oni). U razgovoru možda treba malo više pažnje i iskustva, da biste to primetili i ispravno detektovali, ali psiholozi su zapazili da depresivne osobe imaju karakterističan rečnik, pa su se bavili detaljnim analizama i brojanjem reči i pojmova, koji se u govoru depresivnih ponavljaju i koje odslikavaju njihovo stanje i raspoloženja.

Depresivne osobe su usredsređene na sebe i odvojene od drugih, ali i od realnosti u kojoj borave. Sva njihova realnost je u njihovim glavama, u njihovim unutrašnjim sadržajima i teško im je da sebe posmatraju sa izvesne distance (da imaju uvid u svoje ponašnje, kao da se posmatraju sa strane), kao što im je teško i da shvate da tuđe ponašanje prema njima često nema nikakve veze sa njima, nego sa stanjem i raspoloženjem druge osobe. Zbog sužene percepcije i uvida, njihov svet je prilično crno-beo, a to se izražava kroz njihov rečnik – depresivne osobe često koriste apsolutne veličine kao što su “uvek”, “nikad”, “potpuno”, “nemoguće”…

Comments