Navikneš da živiš sa prihvatanjem polovičnosti, kompromisa, bola, tuge, neskladnosti, slamanja srca i čežnje za ljubavlju jednakoj onoj koju si u stanju da pružiš. Poveruješ da je to ideal koji se nikada neće ostvariti, ali kome možeš da stremiš i da se makar malo približiš. I onda sretneš nekog ko je skroz tvoja srodna duša, klikneš sa njim potpuno, osetiš olakšanje koje oseća svetska skitnica kad najzad pronađe mesto koje joj je dom. 

Ali, kad najzad “stigneš kući” počinje iskustvo koje do sada, kao skitnica, nisi imala. Kako živeti u kući? Čime je opremiti? Ne možeš spavati u vreći na podu, kad već imaš krov nad glavom i parket pod nogama. Ali, ako se navikneš na udobnost kreveta i ostale blagodati krova nad glavom, šta ćeš, ako se opet nađeš na ulici? Bojiš se, nećeš preživeti. 

Najdragocenija stvar koju si najzad pronašla, postaje izvor najdubljih strahova. Sav mrak u tebi pokulja napolje, nezadrživo. To je zato što najzad imaš mesto mira, na kome možeš da osvetliš svoje mrakove, što imaš snage da se njima baviš i imaš šansu da ih transformišeš. Ali, ti to (još) ne znaš, a ono što znaš je da si prestravljena. 

Sad kad imaš nešto dragoceno, imaš šta i da izgubiš. I to je užasna pomisao. Još je gora pomisao da si možda već toliko oštećena, da ćeš umreti od dosade u nečemu dobrom i lepom, da nećeš umeti da se ponašaš, da se postaviš, da si postala suviše divljak da bi uopšte razumela čemu kuća služi. Da nećeš umeti da živiš u kući, osim kao čergar. Raširiš šator, pobiješ kočiće u patos (i uništiš lepi parket), hoćeš da se okupaš i stojiš pored kade i ne umeš da koristiš tuš, nego zahvataš vodu rukama. A ne znaš ni da ima tople vode. Ili pustiš samo toplu i čudiš se što je vruća i peče. Za život u kući su potrebne veštine koje si izgubila. Ili ih nikada nisi ni stekla. Moraš mnogo da naučiš. Šta ako si toliko potrošena, ogorčena, izvitoperena, da ne samo što ne možeš da naučiš da pustiš toplu vodu, nego te ljuti pomisao što moraš time da se bakćeš i što pomišljaš da jednostavno digneš ruke, jer je mnogo lakše ostati divljak, nego prilagoditi se civilizaciji. 

Comments