Kada smo u dugoj vezi, često izlaske u grad označavamo kao “vreme za sebe”. I to vreme, naravno, više volimo da provodimo sa drugaricama. Imamo i ceo ritual. Zajedno se spremamo i zagrevamo (pićem) dok slušamo istu treš muziku koju ćemo slušati i za 2 sata. Nabijamo se na štikle od kojih znamo da će nas boleti noge, čekamo u redu da uđemo u klub, guramo se sa masom, naručujemo jednu turu za drugom i budući da smo se već dobro zagrejale ne smetaju nam ni gužva, ni bol u nogama, ni lik u kariranoj košulji na kratke rukave koji nas smara. Tu smo samo sa jednim ciljem – da se izđuskamo i da izbacimo svu negativnu energiju koju smo nakupili tokom nedelje.

Svaki izlazak završava se sa ponekom ukradem kriglom u torbi (niko ne zna zašto) i sa bosonogim hodanjem do najbližeg burgera. Kada već poluuspavane sednemo u taksi, ne možemo da dočekamo da se uvučemo u krevet kod momka koji je već topao i pospan i zaspimo najlepšim snom ikada. 


E, sad. Postoje i dani kada sebi uvrtimo u glavu da bi baš bilo kul da u izlazak krenemo sa momkom. Pritom, tu ne računamo nikakva krštenja, kumovanja, venčanja, prve rođendane itd. Tu mislimo na baš izlazak-izlazak, pod punom ratnom opremom. Sa društvom ili bez njega, u suštini nije bitno.

Iako se svaki put pre toga, izlazak završio drekom i ponekom suzicom, mi i dalje dajemo šansu ovom ekstremnom sportu. Iako znamo da to nije najpametnija ideja, uvek popustimo i prepustimo se čarima noćnog života držeći dragog za ruku. A znamo da gotovo uvek dovedemo ljude u neku neprijatnu situaciju kada nam se pomuti rasuđivanje, pa počnemo da se prepiremo oko svake sitnice.

Comments