Odnosi su kompleksni, kao i ljudi koji u njih stupaju. Kao ljudska bića, svi žudimo za pripadnošću, tražimo svoje pleme, dugotrajne odnose, stabilnu vezu, prijateljstva koja nam stvaraju porodični osećaj, ljubav, privlačnost, bliskost – tražimo osećanja koja nas pokreću i od kojih se osećamo živi. Hranimo nadu da ćemo naći to što tražimo, hranimo je romantikom, misterijom, bajkama, verom…

Prihvatite stvarnost

Teško je sagledati ono istinito u stvarnosti u kojoj živimo. Ponekad smo tako pokidani i podeljeni da ne možemo da se integrišemo i ne vidimo šta je stvarno i šta je istinito. Ne možete ništa da predvidite, ali niste mogli ni ranije. Da li ste pre pet godina mogli da predvidite da ćete upoznati posebnu osobu? Da li ste mogli da zamislite kako će se vaši putevi ukrstiti i šta će vam Univerzum servirati? Niste, a od tada do sada ste porasli i sada znate više nego tada i verujete da se sve „namestilo“ onako kako je trebalo i da vam je data lekcija, ili blagoslov, ili oboje.

Postoje odnosi u kojima možete biti godinama, kroz koje rastete i cvetate i uporedo sa vama raste i razvija se i druga osoba i vaš odnos. Ponekad je ljubav radosna, prijatna i stabilna. Ali, postoje i odnosi koji planu i sagore, u kojima ostajete bez ljubavi, završavate ravnodušni, čudeći se sebi kako ste mogli i zbog čega ste se toliko angažovali. Ponekad se desi toliko loših stvari da ubiju vrednost ljubavi – shvatite da ljubav nije dovoljna i da odnos ne može da se nastavi, jer ćete u njemu izgubiti sebe, svoj duh, svoje mentalno i fizičko zdravlje…

Ponekad vas ljubav spase, a ponekad morate da spasavate sebe od ljubavi. Ponekad morate da budete povređeni da biste se povezali sa osećanjima, da biste osetili udaljavanje i gubitak. Ponekad odbacujete ono što poznajete i što vam je blisko da biste zaštitili svoje srce, ponekad se držite svojih iluzija, ponekad ne znate da li radite jedno ili drugo.

Vodite se onim što vam je prijatno i prihvatljivo, a ono što mislite je često prijatnije od onoga što se realno dešava. Ponekad vas nešto „lupi“ i „otrezni“, pa vam postane jasno da taj odnos nikada nije ni imao šanse, da niste imali temelj od samog početka, da ste samo projektovali svoje želje i očekivanja na svet oko sebe i da to što ste zamišljali da imate, nikada nije bilo stvarno. Ponekad stvari prosto izbijaju na površinu, kao gejzir, i vi osećate oslobađanje i pročišćenje, dok istovremeno osećate gubitak i poraženost.

Kroz bol postajete svesniji i prisutniji, povezaniji sa sobom, stvarate uslove za rast i razvoj. Iako pokušavate da sprečite bol, shatate da to nije moguće.

Comments