Postoji ona još teža ljubavna priča od neuzvraćene ljubavi. Ona u kojoj je ljubav stvarna, postojeća i uzvraćena, ali nije dovoljna. Jednostavno, volite se, stalo vam je jedno do drugog, postoji hemija i postoji strast – ali vaše vizije i stilovi života se razlikuju, i vi znate da nećete opstati zajedno. Žargonski da kažemo, jer se bolje ne može – džabe što ste zaljubljeni, kad on ne želi decu, a vi ih silno želite. Džabe ako vidite različite vizije svoje budućnosti, vi onu u kojoj se ostvarujete u poslu, on onu u kojoj ćete biti nezaposlena domaćica. Džabe, ako vi želite u metropolu, a on samački život na planini. Džabe ljubav, kad razumevanja i usklađenih vizija manjka.

Ako ste ikada bili u ovoj situaciji, a najčešće svi mi je barem u jednoj vezi doživimo tokom svojih kasnih dvadesetih i ranih tridesetih godina kada ulazimo u veze od kojih očekujemo budućnost i u kojima pravimo ozbiljne planove, možda po prvi put u životu – znate koliko boli i koliko je teško. U tim godinama nije nam tako lako da se zaljubimo, svaka veza predstavlja potencijalno “zauvek”, naša očekivajna i standardi su viši, jer smo i sami spremni da uložimo mnogo. Međutim, srce ipak ne može u potpunosti racionalno birati, i zato nam se dešavalo da ono “padne” na nekoga za koga mi silno želimo da bude kompatibilan partner, i možda i on to sam želi, ali to jednostavno nije tako. I tu nema pobednika i gubitnika. Često je oboma isto i oboje pate, jer ljubav nije dovoljna. 

Comments