Poznajete li osećaj usamljenosti u vezi? Ako ste osetili tu teskobu, onda znate da ne treba tako da se osećate u odnosu, da ne želite da to ikad više osetite pored partnera i da zaslužujete nekog pored koga se nećete tako osećati.
Ali, odnosi su komplikovani, čak i kad nema otežavajućih okolnosti u smislu nerešenih odnosa sa bivšim partnerima i nepremostivih životnih prepreka – čak i kad nisu ono što obično mislimo kad kažemo „komplikovano je“.

Ljubav je teška, jer predstavlja jedinu silu koja ljude spaja, dok nema ničeg što ih sprečava da se odvoje – to nije posao ljubavi, nego ljudi koji kroz svoj odnos treba da omoguće ljubavi da teče i živi.

Ljubav je zahtevna i traži od vas da uložite napor, odnosno, traži mnogo više od emocija – vreme, strpljenje, prihvatanje, istrajnost, žrtvovanje. I kad toliko toga uložite, trebalo bi da vam se „isplati“ – ali taj posao nikada nećete završiti i onda uživati u plodovima svog truda, ali trebalo bi da uspostavite odnos u kome možete da se osećate sigurno, ne morate da sumnjate u sebe i u partnera, znate da ste voljeni i vrednovani.

To je ono što donosi osećanje pripadnosti, zajedništvo u kome osećate da niste sami, da je partner vaš prijatelj, vaš „saborac“, „saučesnik u zločinu“, neko ko vam „čuva leđa“ i veruje u vas. Kad nije tako, onda ste sami, iako imate kome da šaljete poruke, da ga držite za ruku i da vodite ljubav. Osećanje usamljenosti u odnosu je poražavajuće, truje vas iznutra i dovodi do očajanja – osećate se izgubljeno, zanemareno, zaglavljeno, pokušavate da racionalizujete situaciju, objašnjavate sebi da nema razloga da se tako osećate, tražite grešku u sebi i štitite odnos u kome niste zadovoljni, niste svoji, ne osećate se cenjeno i voljeno.

Comments