Poruka u boci o hrabrosti i snazi, pluta na namreškanoj površini svesti svakog čoveka, otprilike od trenutka kad se rodi. Zato što nikad niko nije razbio bocu, razmotao poruku i pod svetlošću sunca lično pročitao, tumačenje je uvek pogrešno.

Budi hrabar znači suoči se sa slabošću, a oni misle da to znači da ne smeju da budu kukavice, da pokažu strah, da pokušaju da pobegnu.

Hrabrost se poistovećuje sa izdržljivošću. Stisni zube i trpi.

Ali za toliko životno ispunjavajućih stvari potrebna je vrhunska hrabrost!

Znači li to da i njih treba trpeti stisnutih zuba?

Da li je ista vrsta hrabrosti potrebna za odlazak zubaru, kao i za ulazak u brak?

Možda i jeste. Ono što vam zubar radi nije prijatno, ali rešava problem. Ono što vam brak radi samo je tanak pokrivač prijatnosti razvučen preko masivnog bračnog ležaja problema.

Samo što je mnogo lakše istrpeti zubara i završiti sa tim, nego suočiti se sa svim svojim slabostima koje brak ili bilo koji prisan odnos izvlači iz vas. Tu ne možete trpeti i čekati da prođe. Morate aktivno da učestvujete. Da upoznajete sebe i drugog, da se korigujete i da prihvatate da onaj drugi nije u stanju da se koriguje. Recimo.

Deluje kao svakodnevni posao za svakog čoveka koji dnevno ulazi u gomilu interakcija, jer živi i radi sa drugim ljudima. Ali to je u stvari posao za heroje. Za hrabra srca. Ne za ona što trpe i izdržavaju, nego za ona što pitaju, odgovaraju, istražuju, udaraju u zidove, povređuju se, plaču i očajavaju, a zatim nastave da pitaju i odgovaraju, istražuju i pokušavaju.

Biti jak u našoj kulturi znači ne pokazati osećanja. Kulirati ono što te povređuje, ostaviti utisak osobe koju ništa ne može da poremeti.

Žene često pokazuju osećanja, a retko koriste mišiće, pa su valjda zato proglašene slabijim polom.

strong Budi hrabar, budi jak

Sledi nešto neprijatno, a mi treba da izdržimo

U našoj kulturi, jaki ljudi deluju nesalomivo, postupaju beskompromisno, izazivaju divljenje. Kad se, međutim, jak čovek slomi, on pukne napola, kao da si mu kičmu prelomio i to je totalni slom. Sva sila koju je upotrebio da drži pod kontorlom sve svoje slabosti, da utiče na sve okolnosti, da potisne sva remeteća osećanja i da iskulira sve što pokušava da ga destabilizuje, usredsređuje se na čvrstinu, umesto na elastičnost. I kad pritisak postane nepodnošljiv, čvrstina je ta koja puca i nanosi trajne povrede. Elastičnost i gipkost čuvaju se ranjivošću, otvorenošću, izražavanjem osećanja, suzama i smehom, reagovanjem i učestvovanjem.

Skoro isto kao sa hrabrošću.

Svaka slabost koju hoćeš da sakriješ pod tepih izdržljivosti pre ili posle izbuši tepih.

Svaka snaga kojom odbijaš da prihvataš, proživljavaš i očajavaš, skupiće se u pesnicu koja obara s nogu i lomi kičmu.

Nije strašan strah i nije slabost slaba.

Strašnije je tumačiti pogrešno zahtev za hrabrošću i nikada ne saznati da je najhrabriji onaj ko je pogledao svoj strah, ispipao ga, iskusio i spoznao.

Slabost je izvor snage, jer ne možemo pobeći od svega što nas čini slabima, osim da se odsečemo od sopstvenih osećanja, što najčešće i činimo, nanoseći svojoj kičmi one zaseke koji će je na kraju prelomiti.

Biti hrabar i jak znači odbaciti pogrešna tumačenja, dovesti u pitanje sve zaključke i zahteve svih autoriteta i verno slušati svoje srce – središte ranjivosti i straha, sposobno da pronađe odgovore i postavi prava pitanja i da ostane na mestu u nastrašnijim trenucima najvećih slabosti.


Aleksina Đorđević je matora ribetina. Zna sve i neće vam reći. Ne daje savete i ne proriče budućnost, osim ako je baš mnogo nervirate. Užasno komunikativna, a provokaciju smatra najzabavnijim oblikom komunikacije. Izvodi striptiz za pismene.

Comments