Znam šta ćete reći. Ko još šalje SMS-ove?! Ne znam da li ste primetili, ali kada želimo nešto da “otaljamo” preko telefona umesto da se suočimo oči u oči, UVEK koristimo SMS. To mu daje neki ozbiljni prizvuk, a pritom nemamo toliki osećaj bliskosti jer ne možemo da vidimo trenutak kada je osoba “na mreži” i kada pročita poruku, kada kuca, kada izađe iz poruke… Stoga, SMS je kao stvoren za emotivne kukavice. Ipak, neke bolesti bi trebalo da smo preležali još u srednjoj školi, ali za slučaj da nismo, ponovićemo koje stvari definitivno ne bi trebalo da govorimo preko SMS-a. Budući da je ovaj tekst napisan jednog veselog petka, podnaslovi su u tom duhu, nadamo se da nećete zameriti.

“Našoj ljubavi je kraj”

Raskid preko poruka sigurno sadrži jednu od dve rečenice: “Izvini, ali nije to to” ili “Nije do tebe, do mene je”. Razlog tome je što onaj ko raskida ne bi mogao da ih izgovori uživo jer bi puknuo od smeha. Preko poruka se raskidaju veze ispod 3 meseca, kada se toliko smoriš da te mrzi i da raskineš, pa napišeš nešto samo da bi napisao. Ipak, to je možda okej do 17. godine. Nije baš ni normalno da se jedan ljudski odnos prekine u 6 rečenica, kakav god on bio, jer pre svega, nije bio jednosmeran.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by @loving_inspo25

“Pošalji SMS hitno, ekspres i jedan emotivni zemljotres”

Neke bitne i velike vesti koje će izazvati emotivni zemljotres ne treba deliti preko poruka. Sebi ćemo možda olakšati jer nećemo morati da pogledamo u oči našeg sagovornika, ali mnoge stvari se izgube u kontekstu. Ako pored dobre vesti ne stavimo smajli, ona može zaslutiti na loše, mnogo loše. To je mana moderne komunikacije – što jedan smajli menja sve. I pritom, gramatika je jako bitna. Ako je zarez na pogrešnom mestu, cela konstrukcija može zazvučati drugačije.

“Opsuj me glasno, nek peče do smrti, samo ne ćuti”

Uvrede i svađe se ne smeju kuckati preko poruka. Prvo, kada se svađamo, poneka uvreda izleti iz nas u naletu strasti, besa i emocija. Posle se jedemo što smo rekli nešto što možda nismo mislili, a i lakše se opraštaju reči izrečene u afektu. Svađanje preko poruka ne može se desiti u afektu. Dok mi nešto otkucamo, pročitamo, pa pošaljemo, to prestaje da bude afekt već rečenica smišljena sa ciljem da nekog povredi. Zašto bismo ikoga ikada hteli da povredimo?

Comments