Hvala što ste uvek bili tu kad nam je trebalo da se isplačemo, kad nismo znali kuda ćemo sa nabojem preteških osećanja. Znajući da ste na našoj strani, bili smo manje usamljeni i uplašeni, a često smo, posle samo jednog telefonskog razgovora sa vama osećali kako lakše dišemo i kako nije sve tako tragično i dramatično kao što nam je izgledalo. Hvala za svaki trenutak u kome ste nas naveli da se smejemo svojim slabostima i da ne shvatamo sebe tako ozbiljno i pompezno, da se ne držimo svojih projekcija i drame, već da osnažimo i probudimo svoj duh. Hvala što ste omogućili da se pored vas osećamo kao normalne osobe, a ne kao poremećeni pacijenti, opasni za sebe i druge. Hvala što ste bili glas razuma, kada smo osećali kao da svoj razum gubimo, što ste nam pokazali pravac i ohrabrili nas da krenemo i što ste uvek bili tu da nam mahnete da samo nastavimo, kada smo se osvrtali i sumnjali u sebe. Hvala vam što ste nas voleli i podržavali kada je nama samima izgledalo da ništa od toga ne zaslužujemo i što ste nas prihvatali i razumeli i onda kad smo bili na najnižem nivou, u najgorem izdanju, sluđeni, poraženi, malodušni, ljubomorni, besni. Hvala što ste se postavili tako da nas nikada nije bilo stid da vam kažemo sve o sebi, što ste nas ohrabrili da priznajemo i prihvatamo svoja osećanja, kakva god da su, što nas nikada niste naveli da se osećamo loše zbog sebe. Hvala što ste imali snage kada smo mi bili poraženi i što ste nam pokazali da je poraz samo jedno iskustvo na putu, na kome ne treba ni težiti nikakvim pobedama. 


Hvala vam što se niste postavljali iznad nas i nikada niste mislili da ste bolji, jači, hrabriji, što ste uvek delili sa nama sva ljudska iskustva, što ste nam poverili svoje slabosti i strahove i učinili da shvatimo da smo svi ljudi i da smo svi iskusili bol i da nikada nismo imuni na slabosti. Hvala što ste tražili našu podršku i razumevanje i pokazali nam da možemo nekome biti oslonac i da svi u sebi nosimo snagu stene, kada je neko blizak u krizi i kada mu treba podrška, ljubav i razumevanje. 

Hvala vam što ste se smejali i plakali sa nama, što ste uvek pružali toplinu, ljubav i poverenje, što ste nas ohrabrili da otpuštamo ono što je prošlo i prihvatamo promene koje dolaze, što ste nam skrenuli pažnju na ono što je zaista bitno. Hvala što ste uvek umeli visoko da podignete baklju i osvetlite izlaz iz tunela i što ste nas uvek podsećali da smo mi sami to uradili – krenuli ka svetlu. 

Naslovna fotografija: instagram.com/whiskyouth

Brankica Milošević 

Comments