Ljubav često govori nerazumljivim jezicima, skriva se u zagonetnim stihovima i povijesnim mitovima, razdvaja se i spaja u filmovima i čini jedan krug oko svih nas u svojoj izmjenjivosti i nemiru. Ono što ljubav održava upravo takvom jest ta ravnoteža mogućeg i nemogućeg, stvarnog i nestvarnog. Ponekad više volimo ono što su zapravo opsene, premda se zadovoljavamo s onim što je stvarnost! Ljubav mijenja ćud, pa tako možemo zamisliti da mijenja i oblike.
Jedan dan miriše na svježu rosu i gotovo je šuškava poput svile, sljedećeg je razigrana u boji zlata i gotovo da može zaslijepiti svojim izgledom. Kad bismo je željeli vidjeti, ljubav bi mogla imati oblik haljine ovisno o kakvoj je ljubavnoj priči riječ.
Iako se priča o Tristanu i Izoldi smatra legendom, svima je poznata tema o iskrenoj i dubokoj ljubavi, ali i međusobnom poštovanju. Tristan se zaljubio u ženu svog strica Marka, emocije između njega i Izolde bile su toliko jake da se na kraju uprkos svemu upuštaju u zabranjenu ljubav. Ta ljubav je kao latica ruže na vjetru, samo je pitanje trenutka kada će je vjetar odnijeti daleko od svijeta. Djeluje poput meke svile na kojoj su rasuti kristalići, krhotine Izoldinog srca. Izolda je umrla od tuge, jer je kralj ubio Tristana otrovnim mačem kada je saznao za njihovu izdaju.
Mnoge su priče o ljubavi opet pune oscilacija, strasti, avantura, mirišu na vruće ljetne noći, gube se u razdvajanju snova i stvarnosti. Ova ljubav gotovo pršti bojama, jer ne može smiriti svoj nemirni duh, baš kao i Frida Kalo (Frida Khalo), koja je život obilježila brojnim ljubavnim avanturama nakon što se suprug Rivera (Diego Rivera) upustio u ljubavnu aferu sa njenom mlađom sestrom Kristinom (Cristina). Frida se prepustila slobodnom duhu i eksperimentirala sa muškarcima i sa ženama. U znaku ove turbulencije, brojnih emocija, ova je ljubav naoko jednostavne forme, ali spektar boja koji je ocrtava, kao i slikarsko platno, prepun je toplih i hladnih tonova.
Još jedna skandalozna ljubav ispričana je u djelu Vladimira Nabokova (Владимир Владимирович Набоков) u svima dobro znanoj “Loliti”, koja je pedesetih godina prošlog stoljeća zgrozila američku javnost. Naime, priča o djevojčici koja je zapravo nimfomanka i sredovječnom profesoru pedofilu otvorila je jedno novo, bizarno poglavlje u simbolici ljubavi. Vanjština zamotana u suptilne svijetle boje i gotovo nevino prikrivena seksualnost postavljaju dvojbe o ljubavi. Mogu li se ostvariti niske ljudske žudnje?
S druge strane, što se može reći o snazi ljubavi između dvoje ljudi zbog kojih je čak pokrenut rat kako bi ih razdvojio? Priča o Kleopatri i Marku Antoniju simbolizira ljubavnu tematiku koja ne poznaje granice, jer je dvoje ljubavnika vezala tako silna ljubav da su počinili samoubojstvo kako ih nitko ne bi mogao rastaviti. Ova ljubav sjaji poput listića zlata na suncu, zatvorene je forme, jer jasno pokazuje svijetu da pripada samo onom kome je u srcu.
Kada razmišljamo o ljubavi, jasno su vidljivi oblici koje ona stvara, jer ne kaže se tek tako da ljubav gradi mostove. Ljubav mijenja boje ovisno o smjeru svog kretanja, osobi koja je osjeća i trenucima u kojima se nalazi, baš kao što i haljina mijenja svoje forme ovisno o prilici u kojoj je treba pokazati.
Manuela Lovrenčić je modna dizajnerica, fotografkinja, putnik na stanicama vječnih traženja novih pustolovina, zalazaka sunca, mirisa kiše, zaljubljenica u vintage predmete i knjige. Živi život dan po dan, ispisujući stranice na svom blogu Fashion Disorder.