Ponekad baš želimo da se posvađamo, da izbesnimo, da se izvičemo, istreskamo vratima i posle da se isplačemo – drama nas oslobađa naboja, ali je destruktivna za partnerske odnose. I zapravo nam i ne pomaže da se bolje osećamo, jer nam posle bude krivo i znamo da smo mogli i drugačije da postupimo i da nam partner ništa nije kriv za našu nervozu, bes i netrpeljivost – samo se našao tu, da sparinguje našoj potrebi da se posvađamo. Pa, ne moramo uvek to da radimo. Partner nije sparing-partner, ni vreća za boks i uopšte, niko ko nam se prosto našao pri ruci, nije dužan da trpi naša hirovita raspoloženja. Potrebno nam je da se oslobodimo naboja i stresa, ali zbog toga stvarno ne mora da strada niko ko nam se prosto našao na putu.

A to je najčešće tako – najmanja sitnica posluži kao okidač i mi se ospemo na onoga ko je okidač pritisnuo (nenamerno) i ko uglavnom nema nikakve veze sa stvarnim uzrokom našeg besa i naboja. Možda smo imali užasan dan na poslu, naljutila nas je neka nepravda na koju ne možemo da utičemo, ljuti smo na sebe što nismo uradili nešto što smo mogli, ili smo uradili nešto što nam se obilo o glavu, voze nas hormoni, videle smo bivšeg dečka sa trudnom ženom i izgledalo nam je da je on daleko srećniji od nas i pomislile smo da smo glupo prokockale tu vezu… Svašta može da bude uzrok našeg neraspoloženja i želje da se posvađamo i isteramo bes, a mi treba da budemo pošteni prema sebi i da utvrdimo šta je to svašta, umesto što popuštamo porivu i upuštamo se u svađu.

Psiholozi savetuju da pokušamo da iskontrolišemo svoj bes, na jednostavan način – a to je da ne reagujemo odmah, nego da sačekamo i da se malo ohladimo. Sebi ćemo pomoći u tome sprovodeći vežbu za koju nam je potrebno manje od minuta – nekoliko puta ćemo duboko i usredsređeno udahnuti i izdahnuti. U stresnim situacijama se uvek preporučuje da dišemo, ali ne radi se samo o dovodu dovoljne količine kiseonika u mozak, kako bismo razumnije funkcionisali, nego i u usmeravanju pažnje na proces disanja. Ovaj postupak sam po sebi deluje smirujuće, jer dok se trudimo da svesno udišemo i izdišemo, skrećemo misli sa svojih osećanja i stanja, uvodimo drugačiji sadržaj i udaljavamo se od besa (straha, uznemirenosti, treme). Pošto smo nekoliko puta usredsređeno udahnuli i izdahnuli, trenutak je da se vratimo svojim osećanjima, ali bez identifikovanja sa njima – treba da razmotrimo da li se osećamo ljuto, tužno, razočarano, odnosno, da razlučimo pomešana osećanja, da bismo ih bili svesni i da bismo mogli nad njima da uspostavimo kontrolu.

Comments