Deca su mali sunđeri, koji upijaju sve čime ih zasipate. Greške ne možete da izbegnete, čak i kad ste najiskreniji, najliberalniji, najspontaniji i najduhovniji roditelj na svetu, jer niko nije svestan i spontan u svakom trenutku. Tek sada, kad su mi deca odrasla, dobijam povratne informacije, i verovatno ću nastaviti da ih dobijam do kraja svog života, jer oni sazrevaju i menjaju se, a ja još uvek učim i napredujem. Možda ću jednog momenta prestati da ih doživljavam kao decu i da govorim o njima upotrebljavajući samo njihova imena. Verovatno kad oni dobiju svoju decu. U ovom trenutku, kad se zajedno osvrnemo na momente iz detinjstva, saznajem mnogo toga što mi je promaklo ispod radara, čemu nisam prisustvovala, ili nisam vrednovala. Poslednjih godina često izgovaram rečenicu “ali zašto ja to tek sada saznajem?” koja izražava moju roditeljsku nemoć i frustraciju – koliko god da sam bila prisutna, budna i uključena, štošta sam propustila, negde sam preterano reagovala, a negde nisam uopšte. Ali, mnoge povratne informacije potvrđuju moje stavove i postupke i odaju priznanje mom nekonvencionalnom i intuitivnom majčinstvu. Moja deca nisu od mene dobijala toksične poruke, koje služe za obuzdavanje i zastrašivanje, ali dobijala su ih od drugih, kada ja nisam bila prisutna. Srećom, uvek smo o svemu razgovarali i sve razjašnjavali (kao što i sada činimo, pa makar i retroaktivno), a svi ostali ipak nanose manju štetu, nego što to može da učini roditelj.

Pa, dragi roditelji, ako ste zaboravili kako se vama manipulisalo osećanjem krivice, neadekvatnosti, nagradom i kaznom, oganičavnjem i upreosečavanjem, ovo vam je mali podsetnik o tome – spisak toksičnih poruka, koji deci oduzima samopouzdanje na svim nivoima.

samopouzdanje dece 1 Kako da pouzdano uništite samopouzdanje deteta

Sram te bilo

Stid nije urođena i prirodna kategorija – slobodna i stabilna deca nisu stidljiva. Ona su distancirana u novim situacijama, posmatraju i osluškuju, dok ne protumače vibracije i odnose i ne pronađu način da na njih odgovore, a to obično traje vrlo kratko. Stid se usađuje u decu, često u situacijama u kojima dečije ponašanje dovodi roditelje u nepriliku – kada dete govori o nečemu što primećuje (zašto je ova teta toliko debela, zašto se ovaj čovek vozi u kolicima kad nije beba, neću da me ona čuva, smrdi joj iz usta…). Deca ne poznaju konvencije, ona iznose svoj neposredan doživljaj – i zašto to vas dovodi u nepriliku? To bi trebalo svi da znaju, a ako ne znaju, njihov problem. Ne treba nikome da se izvinjavate zbog radoznalosti i neposrednosti svoje dece, već deci treba da odgovorite na pitanja, najjednostavnije i najiskrenije moguće, u svakoj situaciji. Čak i pod prekornim pogledom debelih osoba, kojima smrdi iz usta.

Drugi deo stida je telesni stid – označavajući sramne delove tela, skrivajući se od dece i uopšte stavljati golotinju, intimne delove tela i telesne funkcije u neodobravajući i negativan kontekst, na najbolji način doprinosite budućim seksualnim problemima svog deteta. Želite li da vaš sin prati od prevremene ejakulacije, ili da razvije opsesivna interesovanja i fetiše? Želite li da vaša ćerka ne doživljava orgazam i nikada ne otkrije svoje ogromne ženske orgastičke kapacitete? Verovatno ne želite, ali najverovatnije je da ne želite ni da postavljate sebi ova nezgodna pitanja. A zašto su to nezgodna pitanja? To je ono što treba da pitate sebe. Uglavnom, vaspitavanje dece se sprovodi kroz razvaspitavanje sebe, kroz raščinjavanje predrasuda, emotivne i psihološke štete koju je vaspitanje nanelo vama.

Comments