Mudrost i praksa prihvatanja, sa godinama postaju najvažniji (i najizazovniji) zadatak za svakog od nas – koliko ste uspešni u prihvatanju, toliko ste ispunjeni i zadovoljni svojim životom.

Počnite od toga da prihvatate ono što jeste. Ako se udubite u analizu, otkrićete da je većina vaših problema, na ovaj ili onaj način, ukorenjena u neprihvatanju sebe i manjku ljubavi prema sebi. Zato počnite odatle, od samog početka.

Ne oslanjajte se na neefikasne mehanizme odbrane, pronađite zdrave izlaze za sebe. Potiskivanje osećanja i ignorisanje problema nikada neće doneti dobro na duže staze i vi to znate. Svuda gde postavite branu, sve od čega se branite nakuplja se iza te brane i postaje pretnja vašem mentalnom i emocionalnom zdravlju. Nemojte gomilati naboj potiskivanjem, budite otvoreni za sve što proživljavate i posmatrajte načine na koje reagujete. Uostalom, jedino tako i upoznajete sebe i dolazite do samoprihvatanja i samoljubavi.

Pravite liste, zapisujte stvari, razmatrajte mogućnosti. Tako možete da se nosite sa onim što ne možete odmah da razumete. Radi prihvatanja, zapišite zašto ne možete da promenite situaciju u kojoj ste, kao i razloge zbog kojih to može biti dobro u budućnosti. Ako ne volite da pravite liste, pišite dnevnik, napišite sebi pismo. Pišite iz sadašnjosti sebi u budućnost, a onda iz budućnosti u sadašnjost – to je način da hendlujete svoju teskobu.

Da biste prihvatili promene kojima ne možete da upravljate, uvedite promene koje zavise od vas – radite na sopstvenoj dobrobiti. Ali, ne pokušavajte da promenite sve odjednom. Ništa nećete postići ako jednog dana rešite da promenite ceo svoj život. Revolucionarne promene će vas možda veoma motivisati, ali će vas zamoriti i iscrpeti i na kraju ćete se naljutiti na sebe i dići ruke. Zato radite ono dosadno i neinspirativno – odaberite jednu malu stvar koju želite da promenite i uvedite je u praksu, sve dok ne postane navika, dok ne postane deo svakodnevice. Zatim odaberite sledeću. Idite korak po korak, da biste lagano uveli trajne promene.

Pronađite svoje srećno mesto. Možda je to vaša fotelja za čitanje, ili vaš krevet, ili neka klupa u parku. Vaše srećno mesto ne mora biti materijalno – može biti i vaše stanje uma, utočište koje možete da prizovete jednostavno tako što ćete zažmuriti i zamisliti ga, gde god da se nalazite. Važno je da znate koje je vaše srećno mesto i kako da dospete do njega kad god vam je potrebno.

Ispunite svoj um sadržajem koji je daleko od onog koji vas opseda i brine. Ne možete samo da prestanete da vrtite anksiozne misli – potrebne su vam druge misli, na koje možete da se fokusirate. Čitajte poeziju pred spavanje i ujutru, dok osećate nailazak anksiozne plime, pokušajte da se setite najlepših stihova koje ste pročitali. Naučite ih napamet i recitujte ih – sami sebi.

Pustite osećanja da talasaju – da dolaze i prolaze, mreškaju se, poplavljuju vas i povlače se, ne opirite im se, samo ih pustite. Dišite kroz njih. Nikada nećete doći u stanje kada nemate nikakva osećanja, ne možete se isprazniti od njih, ne možete ih izbeći. Zato naučite da priznate sva svoja osećanja, da razmislite o tome šta pokušavaju da vam kažu, na šta vam skreću pažnju i – pustite ih da prolaze kroz vas.

Naslovna fotografija: instagram.com/muse.unknown

Brankica Milošević

Comments