Drugačiji ljudi prosto razmišljaju drugačije. Imaju drugačije koncepte. Menjaju koncepte koji više ne rade. Stalno preispituju sve koncepte. Ne veruju u determinante nikad i uvek, jer su suviše ograničavajući. Uzimaju u obzir svako možda, pa čak i ono o kome nemaju pojma.

Ako su danas sto posto u pravu, ne podrazumevaju da će biti i sutra. Čak možda ni po istom pitanju.

Drugačije razmišljanje sve dovodi u sumnju. Sve upoređuje sa sobom. Sebe samog opredeljuje prema sebi. Bez oklevanja posmatra i tumači svet iz sebe samog. I živi prema sopstvenim tumačenjima. Uvek spreman da u ta tumačenja uključi aspekte koje nije predvideo ili ih je prevideo. Da se vrati korak po korak i da se koriguje. Da proširi granice svoje subjektivnosti.

Da odbrani svoju subjektivnost suprotstavljajući se onome što oseća, detektuje, doživljava kao neispravno, neistinito, uskogrudo, ograničavajuće, opasno, ugrožavajuće. Bez obzira što svi oko njega misle da je jedino tako ispravno ili uopšte ništa ne misle.

PRIP.89624588.4.2 Ko je ovde ko: Šta znači biti drugačiji?

Drugačije razmišljanje podrazumeva odgovornost za jastvo. Za ukupnost bića. Povezanost bića sa celinom. Za odjeke koje dejstvo celine proizvodi u akustici bića. Drugačije razmišljanje je ponekad samo slušanje i osluškivanje. A ponekad je glasna, moćna, upečatljiva i primamljiva muzika, komponovana van pravila uklapanja tonova i proizvođenja milozvučnih melodija, koje ulaze u uvo.

Ponekad, biti drugačiji, vređa tuđe uši.

Biti drugačiji je rizik. Ali drugačiji ne razmišljaju o riziku, prosto zato što drugačije razmišljaju. Za njih je normalno, dobro, afirmativno i nadasve neophodno da budu to što jesu. I nisu previše iznenađeni kad postanu svesni kako ih drugi vide i doživljavaju.

Drugačiji se ne uklapaju.

Oni koji se ne uklapaju, nose na ramenima ukupnost evolucije. I nemaju pojma da je to teret, jer razvoj ne doživljavaju kao teret. Nego kao dužnost i obavezu svakog pojedinca.

Drugačiji drugačije vide sve one koji su isti. U svakome pronalaze posebnost, vrednu pažnje i poštovanja. Od svakoga su u stanju nešto da nauče. Ne zato što svako hoće nečemu da ih nauči, nego zato što oni stalno uče, hteli ne hteli. Jer su drugačiji.

Drugačiji su navikli da nose etikete, koje im isti prilepljuju.

Ekscentrici. Ludaci. Neprilagođeni. Oni su malo na svoju ruku.

Drugačije razmišljati, vrhunska je hrabrost u bivanju onoga što jesi.

A to nije ništa posebno, za drugačije.

Aleksina Đorđević

Comments