Upravo sam odgledala snimak iz “X faktora”. Devojka je maltretirana od strane vršnjaka na račun njenog fizičkog izgleda i pevanja. Nekoliko godina kasnije, ona se pojavljuje u ovom muzičkom takmičenju kako bi dokazala svoj talenat. Svu svoju tugu, bol, ogorčenje zbog minulih događaja prenosi pesmom. I suze su same krenule. Patetično samo onima koji ovo osećanje nisu doživeli. Dajte mi šansu da pojasnim.

slika 142 Ko se poslednji smeje, najslađe se smeje

Prohodaj koji krug u mojim cipelama, proživi, oseti što i ja, pa mi tek onda sudi

Rešila sam da pišem i pričam o ovom i mnogim drugim primerima koji su diskriminisani zbog ovog ili onog. Najčešće je glavni razlog fizički izgled, gojaznost kod male dece, loše materijalno stanje, a svima nama su već verujem dosadili izrazi: patike od prošle sezone, stara jakna, fejk stvari… ma daj. Svi mi se suočavamo sa raznim kompleksima još kao mali, a oni su izraženiji ako su glavni krivci za to vršnjaci.

Česte su diskriminacije i kod odraslih, čuj mene: “česte”, neizbežne i nema gde ih nema. Ako npr. vide devojku koja je u svom fazonu, širokoj majici, dugačkoj suknji i sa zacrnjenim očima, odmah se čuju reči: “Vidi je, kakva je, ju-ju…”.

Lažnog moralisanja svuda pomalo. Svetaca je na sve strane, a samo je malo onih koji ne upiru prst u druge. Pitam se, čemu virenje u tuđe živote ako i ovaj svoj jedan treba da živite. A on je i više nego dovoljan ako radite prave stvari i iskorišćavate ga na pravi način. Dobro poznata izreka da kada upireš prst u nekoga jedan pokazuje u to što gledaš, komentarišeš, a jedan gore, ka nebu, ostala tri su usmerena ka tebi. Dovoljan razlog da se zapitate zašto je to tako.

Sad bih da prenesem i vama jednu priču. Nije izmišljena, a te osobe i dan-danas postoje. Ratno vreme. Dok sevaju bombe sa svih strane, nju je mučila jedna druga stvar. Plašila se da će morati da ode. Roditelji, dok su pakovali stvari, lagali su je da je sve to privremeno. Ali, gledali su je tužno. Oči su im se caklile kad su joj rekli: “Ćero, moramo. To je za vaše dobro.”

Plakala je mnogo zbog tog moranja. Hajde da povedemo i moju školu, rekla im je. Kroz mali smešak odgovorili su, neće ona nigde pobeći, vratićeš se. I poverovala im je. A i da nije, nije imala drugog izbora. Otišli su svi u neki novi grad, bezbedniji grad. Vreme je prolazilo, tu su bili i dalje. Svakog dana zamišljala je da je tamo gde je vole takvu kakva je. Krenula je u novu školu. I onda je tek krenuo pakao. Ostala deca je nisu volela jer je nova. Svakim danom bilo je sve gore i gore. Počev od ružnih naziva, zadirkivanja, ismejevanja. Nisu to bili njeni drugari i nije to bilo njeno detinjstvo. I sada joj je samo krivo što su je roditelji slagali da će se vratiti.

Ružno, zar ne? Zadirkivanja i ismejavanja onih koji misle da su jaki jer su u grupi. Kad god je više istomišljenika, nema veze da li je odluka pogrešna, oni pobeđuju. U ovoj priči, nisu pobedili oni, jer radovali su se tuđem bolu, nesreći i patnji. Ja i ne znam ko je pobednik, ali sigurno zaključujemo ko je junak priče. Mnogo je ovakvih junaka i ovde i tamo, juče ih je bilo, a biće ih i sutra. Ali, zar nije dovoljno svoj život ograničiti na sebe i sebi najbliže, a tuđe nedostatke ne komentarisati, a još manje koristiti ih  kao povod za šalu. Ova priča nije ispričana da bi patetikom doprla do vaših srca ili da bi se oni koji su se bavili komentarisanjem drugih promenili. To je nemoguće, to znamo. Ovo je samo ogledalo duše onih koji su se nekada tako osetili. Verujem da svi mi jesmo. Posle šala na tvoj račun, samo razmišljaš u sebi o trenutku kada ćeš šaljivdžijama zasuti u lice: “Who’s laughing now?”.

Slika 240 Ko se poslednji smeje, najslađe se smeje

Osmehni se i rasteraj oblake tuge i zavisti

Veliki pozdrav za sve koji se bave ismevanjem uz poruku: “Život je lep, svaka dobra stvar se dobrom vrati, ali kad si loš ume debelo da naplati.”

Izvor fotografija: weheartit.com


Violeta Stojanović, student novinarstva, ide kroz život sa velikom željom da napreduje i voljom da svoj optimizam širi na druge. Najveće bogatstvo su joj dve rođene sestre. Uvek spremna da podari osmeh i toplu reč, a sa vama bi da deli i najdublje misli i osećanja. Uživa u dobroj muzici, filmovima, divi se umetnosti.

Comments